Ne mogu, a da ne kažem nešto o onome što sam radio gotovo 40 godina.
Tačnije od 1979. godine sam bio u akademskoj zajednici kao uposlenik ili saradnik. U svim zvanjima. U svim izborima i reizborima.
U kontinuitetu od asistenta pripravnika do redovnog profesora. Mogao sam biti i profesor emeritus. Nisam mogao. Stid me. Otišao sam u penziju prije 5 godina, sa 64 godine života i 40 godina radnog staža. Zašto ovo govorim. Bar iz tri razloga. Prvi je vezan za prodaju diploma. Drugi, je vezan za sticanje akademskih zvanja. Treći, je vezan za plate profesora.
Sve se radi da se ponizi časno zvanje učitelja. Kako? Prvo u vezi kupovine i prodaje ispita kao i diploma sve je poznato. Isto je i na privatnim i javnim fakultetima. Metod se razlikuje. Na javnim to su pojedinci koji prave ” bauk” od ispita a onda se bogate raznim “marifetlucima”. Na privatnim fakultetima to je ” sistem” gdje vlasnici postaju profesori i akademici kojima je osnov/početak karijere bila osnovna škola ili zanat. Sve u svemu vašar ili buvljak.
Prodaje se bofl roba. Pređimo na ova akademska zvanja , koja se teško stiču. Sve u svemu nema se šta reći. Nigdje struke i nauke. Kako kažu svi pričaju o ugledu kada se malo “začrprka” da se vidi odakle zvanja mr, dr, asistent, docent, vanredni i redovni profesor. Na kraju i akademik. Rekli bi: “Car je go”. Svi se prave ćoravi. Jedino dijete/maksumče vidi da je ” car go”. I na kraju priča o platama i zaradama. Sve je propalo gubitkom finansijske autonomije fakulteta. Sada se plate profesora u javnim visokoškolskim ustanovama porede sa platama ministara i predsjednika vlada. Gle čuda. Ispade da ovi dužnosnici više vrijede, iako se zna da se biraju “onako” bez znanja, zvanja i iskustva. Čast izuzetcima, koji su rijetki. Velikom broju njihova plata je ” salata”. Glavno jelo su tenderi i pod razno.
Zato niko ne “šiša” javne revizore koji dokumentuju o milionima i milijardama propalih javnih para. Na kraju sva ova ujdurma oko obrazovanja je zabava za narod. Sve se dovelo do apsurda. Čak i ova trakavica oko oduzimanja zvanja i znanja. Ne treba biti posebno pametan pa vidjeti da je to priča za narod. Da se narod malo zabavi. Ispuše. Čak i onih dodatnih 5,15% povećanje penzija ništa ne znači osim za vlast koja se ovim diči. Rekli bi ” čime se budala ponosi time se pametan stidi”.
Sve se svodi na naslov ovoga teksta. Pjeva narod. Narod se veseli. Sretan je što ga hoće oni koji ga cijene.
Hoće ga oni gdje je sistem i pravda. Hoće ga oni gdje se cijeni rad i red. Da nije tako po ovoj vlasti narod bi ” pocr’ko”. Džabe zvanja i diplome. Davno je rečeno:” Ne živi se od imena. Živi se od vimena”.