Pjesmu je komponovao mađarski kompozitor Mikloš Lenđel, a u originalu se zove “A Ciganok Satora”. Riječ je o ciganskom plesu u kojem pleše ljepotica Marika koja svojim vatrenim plesom ostavlja muškarce bez daha.
Mađarski Cigani izmislili su veselu muziku za ples upravo za potrebe svojih veselja pod šatorima, koji su kasnije pretvoreni u čarde – što je nazvano Čardaš. Čardaš je tradicionalni mađarski narodni ples. Ime je dobila po mjestu gdje se najviše svirala, u Čardi (mag. Csárda). Čardaš je nastao u središnjoj Mađarskoj, a popularizirali su ga mađarski Romi širom tadašnjeg kraljevstva i okolnih zemalja.
Osim Mađara, osobito su ga prihvatili banatski Bugari, uključujući i one koji su živjeli u Bugarskoj. Najraniji izvori o nastanku čardaša, u današnjem obliku, sežu u 18. stoljeće. Mađarski verbunkos (mađ. verbunkos) upotrebljavao je čardaš pri ispraćaju mladih u vojsku. Čardaš karakterizira variranje brzine (tempo): počinje polako (lassú), a završava vrlo brzo, friss (friss). Postoje i druge varijacije tempa, naime rijetki čardaši, debeli čardaši i trčeći čardaši. Muzika je dvočetvrtinska i četvoro četvrtinska.
Najpoznatiji je čardaš Vittorija Montija, napisan za violinu i klavir. Ima pet varijacija tempa, a virtuoznost mu daje violina. Igraju mješoviti muško-ženski parovi, gdje su djevojke obučene u tradicionalne crvene haljine i crvene čizme koje se zovu Piroš čizma (mag. piros csizma), a mladići moraju imati crne jahaće čizme i narodnu nošnju.
Ciganka Marika, o kojoj je tekst napisao Zvonko Bogdan, zavela je mnoge svojom ljepotom i plesom, baš kao i poznate Romkinje iz historije književnosti, legendarna Carmen književnika Prospera Merimea ili Koštan Bore Stankovića. Nema ljepše djevojke
Nema ljepše djevojke
Ladi ladi lom ladi ladi lom
Od Marike Ciganke
Ladi ladi lom ladi ladi lom
Kad pjeva tuguje
A kad igra poludi
I svaku večer kad prođe kraj čarde
Svi ludo pjevaju
Ladi ladi lom ona pravi prekid