Na albumu “Bitanga i princeza” se nalazi numera “Ipak poželim neko pismo” u kojima bend prate simfonijski orkestar i hor. Pjesma “Ipak poželim neko pismo” je nastala kao uspomena na njegove vojničke dane. Tada ga je ostavila djevojka Radmila Marjanović, kasnije Mikulić, pošto se udala za sina komunističkog funkcionera Branka Mikulića. Pjesma je, kažu upućeni, posvećena njoj, kao i većina pjesama sa tog albuma. Kasnije je snimio i slavnu “Uspavanku za Radmilu M”.
Album “Bitanga i princeza” je producirao Neil Harison, a nekoliko pjesama je snimljeno uz simfonijski orkestar. Objavljivanje albuma “Bitanga i princeza” pratio je niz cenzorskih intervencija “Jugotona”. Originalni omot albuma, Dragana S. Stefanovića, na kojem ženska noga udara muško međunožje ocijenjena je kao vulgarna i glatko odbijena. Kasnije je ploča unakažena bezličnim omotom Jugotonovog kućnog dizajnera i pojavila se sredinom marta 1979. godine.
I publika i kritika su bili oduševljeni. “Bitanga i princeza” srušila je sva tiražne rekorde i bila uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestrom i horom koja je bila isto tako uspešna.
Ipak poželim neko pismo
Nisam te izgleda volio mnogo
sve je po starom
al više nisam tvoj
i nije mi važno s kime
noćas slušaš ovu pjesmu
i plačeš li
ipak poželim neko pismo
ipak mada zajedno nismo
piši piši ko nekad 2-3 reda
piši znam da je gužva
i da nećes stići
piši opisi mjesta
gdje nas dvoje skupa
nikada nećemo ići
ti si zadnji romantik
na ovom svijetu
što se sporo kreće
i čeka raj
malo si samo promijenila glumce
al isti je komad
isti zaplet i kraj