Boraveći duže u Bosni, Dragiša je svoje pjesme pisao u duhu narodnih pjesama nastalih na tlu Bosne i Hercegovine.
Pored navedene pjesme, u tom periodu nastaju i druge njegove poznate pjesme: “Išao sam Bosnom kroz gradove”, “Iz Bosne se jedna pjesma čuje”, “Zanijele me bosanske pjesme” itd. . Pjesmu “U lijepom starom gradu Višegradu” prvi je snimio Himzo Polovina, a kasnije i drugi poznati i manje poznati pjevači, uglavnom iz Bosne. Mnogi ne znaju da je pjesma oskrnavljena, da nije snimljena u originalu. Zbog toga je Dragiša Nedović apelovao na sve izvođače da ne mijenjaju njegov tekst i melodiju kako ne bi izgubili na vrijednosti.
“Stoga molim pjevače i svirače da se drže originala, što je i cilj ove moje zbirke”.
Također treba napomenuti da većina Dragišinih pjesama ima biografski karakter. Kada je u pitanju pjesma “U lijepom starom gradu Višegradu” otišla je i dalje od toga. Ne samo da je izostavljena cijela treća strofa, u kojoj Dragiša pjeva o njenom povratku u Srbiju, t.j. rodnom gradu, već na prvom albumu Himze Polovine nije bilo Dragišinog imena kao autora. U drugoj strofi, umjesto djevojke Kike, Himzo pjeva “djevojko”. Pjesma se prvobitno zvala “Jutros rano slušam” i napisana je na ekavici, ali ju je i tamo Himzo preradio na svoj način.
“Jutros rano slušam slavuji pevaju,na Bikavcu brdu grada Višegrada.Ustaj Kiko mala, ružo procvetala,već je celu Drinu zora obasjala.
Ustaj, isprati me, moram da putujemu Srbiju idem svome rodnog gradu.Za tobom ću Kiko mnogo da tugujem —zašto sam te samu ostavio mladu.”
Godinama je ova pjesma bila jedna od najpopularnijih na području bivše Jugoslavije, no desetljećima se ime autora jednostavno nije spominjalo. Čak ni ako je autorski. S vremenom je pjesma dobila status „narodne“. Stiče se dojam da je Himzo sve ovo radio s određenom namjerom, ne samo da bi se stekao dojam da je pjesma “narodna” nego i da je nastala među muslimanskim stanovništvom u Bosni. Stoga se ne trebamo čuditi što se ova Dragišina pjesma i danas redovito pojavljuje na omotima CD-a kao tzv. sevdalinka.
Nažalost, mnoge druge Dragišine pjesme širom Bosne, Dalmacije i Srbije još uvijek se vode kao “narodne”, tj. “Stari Grad”. Zahvaljujući novinaru Draganu Alempijeviću i “Glasu javnosti” koji je 1999. objavio feljton, ime Dragiše Nedovića nije ostalo pod “velom zaborava”. Nakon toga objavljena je knjiga profesora Dragana Batavljevića o životu i djelu Dragiše Nedovića.
U lijepom starom gradu Višegradu
U lijepom starom gradu Višegradu Gdje duboka Drina vjekovima teče Ostade mi samo tužna uspomena Asikovah s dragom skoro svako veče
Jutros rano slušam slavuji pevaju,na Bikavcu brdu grada Višegrada.Ustaj Kiko mala, ružo procvetala,već je celu Drinu zora obasjala
Ustaj, isprati me, moram da putujemu Srbiju idem svome rodnog gradu.Za tobom ću Kiko mnogo da tugujem —zašto sam te samu ostavio mladu
Evo sam ti došo sedim na Bikovcu Slusam Drina huči novi dan sesprema Sve je kao nekad pjevaju slavuji Samo tebe draga na Bikovcu nema
Višegradegrade gdje je moja draga Ko da samnom nikad sretna nije bila Gledao sam Drinu dok me jeljubila Zar je naše noći već zaboravila.