Tajni događaji u historiji civilizacije često su bili popraćeni međusobnim vezama muzike i okultnih znatiželjnika.
Najčešće su ti isti znatiželjnici bili inicirani u određene misterije, ili članovi određenih tajnih društava, kultova ili religija. Riječ okultizam dolazi od latinske riječi occultus, što znači skriveno, tajno, ilegalno, zavjerenički. U prenesenom značenju ova riječ označava znanje namijenjeno samo određenoj skupini ili znanje koje treba ostati tajna.
No, od dvadesetog stoljeća okultna znanja otkrivaju se kroz ogroman broj knjiga, časopisa, multimedijalnih diskova, a pojavom interneta gotovo sve tajne skrivenih društava postale su dostupne svima.
Ipak, doticaj s okultnim omogućio je brojnim misliocima ili umjetnicima da lakše dosegnu transcendenciju i brže zavire u druge svjetove. Kraj dvadesetog stoljeća obilježen je eksplozijom informacija i brojnim otkrićima, uključujući i pojavu tzv. „World music. U posljednjih dvadesetak godina pod okriljem “World music” otkriveno je bezbrojno umjetničko muzičko blago iz kulturne baštine cijeloga svijeta.
To je otkriće pokazalo da glazba doista igra veliku ulogu u većini ezoterijskih ceremonija praktičara prirodne magije. Tri toma edicije “Rough Guide” vodiča kroz “World music” otkrivaju fantastičnu mnogostranost glazbenih pravaca kroz povijest ljudske civilizacije.
Zemljopisno gledano, cijela planeta zemlja puna je zanimljivih mjesta na kojima se razvijala određena muzička forma koju su izvodila pojedinačna plemena, male zajednice, komune, ali i veća društva, kompletne nacije. Od dvadesetog stoljeća uz tehnološki napredak medija, muzika je postala globalna. Popularna muzika koja se pjeva na dva vodeća svjetska jezika, engleskom i španskom, slušala se doslovno diljem planeta. Vratit ćemo se na priču o odnosu okultnih tradicija i muzike.
Muzika koja djeluje na mase od samog je korijena zasnovana na ritmu i primitivnim harmonijama, dok “elite” vole ozbiljnu skladanu muziku razvijene forme. Muzika je također nevidljiva i mogla bi se nazvati “okultnom znanošću” kao što to čini Gary Gomez u svom eseju “Muzika i okultno”.