Bili su to dani velika granatiranja grada Sarajeva. Titova ulica je bila sablasno pusta. Nigdje nikoga. Samo detonacije. Prešao sam ulicu iz pravca Narodne banke BiH prema Dječijem pozorištu, naspram hotela ” Bosna”. Tačnije u zgradu u kojoj se nalazila Agencija za razvoj BiH.
Tih dana smo spremali finalne izvještaje za Svjetsku banku i MMF. Sve je bilo u poslu oko pripreme za Varšavu u koju je putovala delegacija BiH sa ciljem pripreme dokumenata i projekata obnove BiH. Dobro se sjećam da smo svi bili u fazi velikih političkih događanja koji će uslijediti u naredna tri mjeseca. Danas imam osjećaj kao da je to agresor znao. Tukao je grad Sarajevo.
Posebno su se isticali ciljevi ispod Zlatišta na koje su dolazile rakete iz pravca Mrkovića. Tog 28. 08.1995.godine grad je gorio. Nikada lično nisam doživio jače detonacije. I onda jedna kanonada granata i strašna ekspolozija iz pravca Markala.
Već smo bili u prizemlju zgrade pozorišta jer se ured Agencije nalazio na vrhu zgrade. Nikada ne mogu zaboraviti sirene vozila koje su dolazile iz pravca Titove ulice. Znali smo da se nešto strašno dogodilo. Upravo to je bila posljednja najveća tragedija u gradu Sarajevo. Dogodile su se “Markale”. Na današnji dan prije 28. godina. Nakon toga doći će mir. I to poslije tolikih stradanja i žrtava.
Ubijan je glavni grad BiH. Ubijani su nedužni građani Sarajeva. Kada se sjetim tih događaja nakon 28.godina ne mogu sam sebi dati odgovor kako je to čovjek mogao izdržati. Pitam se da li smo to bili mi ili se to desilo nekom drugom. Zato sam napisao ovo lično sjećanje svjestan onoga šta je se dešavalo. Samo dva dana poslije 28.08.1995. počelo je bombardovanje agresorskih položaja od strane NATO snaga. I to poslije četiri godine ubijanja grada i građana Sarajeva.
Sve što je se poslije 30.08.1995.godine događali odvijalo se brzo. Došao je mir. I danas liječimo rane rata i ubijanje države i naroda. Borba se nastavlja mirnim i demokratskim putem. BiH nikada nije bila jača nego što je danas. Valjalo je preći taj put od 28. godina. Nakon 28. godina živimo u miru i borbi da dobro pobijedi zlo. Žrtvama “Markala” neka je lahka bosanska zemlja.
Nama ostaje da se sjećamo i opominjemo.