Ključnu uloga u regulaciji ekonomskog sistema i ekonomske politike ima država. S toga nije čudo što nam se ovo sa cijenama dešava. Država je nemoćna. Nema regulativu. Monetarna suverenost je ograničena valutnim odborom.
Fiskalna suverenost je na entitetima. Dvije ključne poluge sistema su izvan države. Vlada jedan haos. Pojavni oblici neuređenog sistema su vidljivi. Oni se najbolje vide u javnim politikama: zdravstvo, penzioni sistem, bezjednost, energetski i industrijski sektor i tako redom. S toga posljednje ograničenje marži ništa ne znači bez oporezivanja ekstra profita. Bez toga nema regulacije sistema.
Kao što ne možemo ekonomsku politiku voditi bez monetarne i fiskalne politike, tako i sistem marži i ekstra profita se ne može primjeniti. Kažu da će to raditi inspekcija. Kažu da će to raditi poreska uprava . Pitajmo se koje i kakve. To je nemoguće regulisati i u uređenijim sistemima nego što je naš. Kod nas je najveći problem finansijske i fiskalne nediscipline.
S toga napori koje čini vlast da uredi sistem cijena ne mogu dati željene rezultate. Marže neće ograničiti profite. Siva ekonomija je naše objektivno stanje. Danas na običnim lokalnim tržnicama možete nabaviti sve ” od igle do lokomotive”. Sve više poduzetnika bježi u sivu zonu poslovanja. Pranje novca se isplati kroz akvizicije imovine. Građevinski sektor je najbolji indikator.
Asimetrične tržišne informacije se ispoljavaju u cijenama i to u cijeni kvadrata stana ili robe široke potrošnje. Sve dok je tako imamo ovo što je ovako. Vlast nema ili neće da poduzme radikalne mjere. Sa maržama efekti će biti mali. Veći bi bili sa finansijskom i fiskalnom disciplinom. Stečaj pojedinca i privrednog subjekta je lijek. Bezgotovinski platni promet je standard.
Poreski moral je mjera patriotizma i domoljublja. Sve ostalo je laž i zabluda koju plaćamo siromaštvom i stagnacijom.