Treće, došla dijaspora, a devizne rezerve ne rastu. Četvrto, cijene povrća i voća iste krajem avgusta kao i na početku maja. Peto, cijene goriva krenule prema gore. I mogli bi nabrajati do sutra.
Neki dan vidim komšiju i pitam ga gdje je. Čovjek mi izbroja sve one koji su iz komšiluka sa njim otišli u Njemačku i to iz radnog odnosa. Pitam ga kako je, a on mi reče super. Vidim i da je super i penzionerima. I radnicima je super. I jedni i drugi čekaju da počne raditi zakonodavna vlast. Penzioneri “zakovali” sa usklađivanjem.
Radnici se nadaju većoj najnižoj plati od sindikata i nižim stopama doprinosa i poreza od poslodavaca. Jedino nema promjene PDV-a. O ukidanju akciza niko ne govori; dok se o nultoj stopi PDV-a uopšte ne govori. Čak i rokovi plaćanja poreza se ne smiju dirati jer ” ugrožavaju makroekonomsku stabilnost”. Sve me više podsjeća ovo naše stanje na konobara i gosta u priči ” otčepi i začepi”. Naručio gost pivi da se otčepi. Kad mu je konobar rekao cijenu onda mu naredio da začepi. Tako je i sa ovim cijenama. Svi ” vrli” ekonomski analitičari tvrde da je ovo troškovna inflacija.
Na krivulji ponude i tražnje ravnoteža se uspostavlja na višem nivou cijena. Oni koji malo razumiju teoriju cijenu mogu naslutiti o čemu se radi. Sva sreća je da lijeka nema. Zato narod traži načina da se u ove kasne avgustovske dane razveseli. Dolaze vašari. Na svim vašerima se bira “vila”. Što bi rekli “veselo, a domaće”.
Nikada narod nije bio veseliji nego u ovo ljeto 2023. godine.