Mislim da ne trebamo davati šire značenje ovog pojma. U fudbalu smo ga “do bola” isprobali. Rekli bi s pravom da je sport “najvažnija sporedna stvar”. Ovo sa kandidatskim članstvom je nešto drugo. Sve ukazuje da smo se sa potencijalnim kandidatima u mnogo čemu izravnali.
Istina je da nismo niti znatno bolji ili gori u odnosu na one koji su dobili članstvo; počev od Mađarske, Hrvatske, Bugarske, Rumunije, Grčke. Moramo priznati da su mnoge zemlje odmakle; sasvim opravdamo jer su pripadale samom krugu zemalja koje su bile uz ili sa Njemačkom ili Austrijom. Sve u svemu BiH je recimo u nekom baražu. Ako bi tražili neko rješenje kako bi preskočili fazu baraža onda bi morali znati šta nam fali. Očito ovdje se radi o domaćim snagama.
U cijelom sistemu slabo smo potpomognuti sa strane osim Visokog predstavnika i stranih sudija. Sada bi to morala biti ključna uloga međunarodnih finansijskih institucija. “Ahilova peta” BiH je ekonomija. Ista je skroz “popucala” i zato “šepa”. U zadnje vrijeme čujemo kvazi eksperate da nam MMF ( Međunarodni monetarni fond ) sve kvari. Kao direktni učesnik i akter procesa iz druge polovine 1995.godine svjedok sam obiljne pomoći koja je upućena u BiH. Za kratko vrijeme ekonomija BiH je obnovljena i stabilizovana. Nekome taj period obnove od nekih 30 godina izgleda spor. Međutim, nije tako. BiH je u specifičnim okolnostima. I pored toga država napreduje.
Mi smo kandidaturu članstva zaslužili. Sada ide ono “lakše”. Nadam se cjelovitim reformama. Samo reforme nas mogu dovesti iz stanja ” baraža” u stanje punog članstva. Na potezu su građani BiH koji su sve ovo izdržali i nisu se odselili ili raselili. S toga i baraž dođe dobro. Okrenimo se budućnosti. Dokažimo skepticima da nisu u pravu. Koliko će sve to trajati zavisi od samih nas. U svakom slučaju biće bolje. I baraž je šansa. I baraž je veliki uspjeh.