Sve u svemu radi se o engleskom književniku koji je živio u prvoj polovini 20 vijeka ( 1903-1950). Nakon 100 godina možemo s pravom reći da u našoj ” jednoj jedinoj” državi živimo orlovsko vrijeme. Ništa čudno jer mi za civilizacijom ” kaskamo” nekoliko stoljeća.
Živimo vrijeme prve polovine 19. vijeka. Ništa nas nije promijenilo od vremena “Zmaja od Bosne” ( 1832) i vremena Monarhije ( 1878).
Ima se osjećaj da je ovdje vrijeme stalo.
Demografska tragedija iz prve polovine 20 vijeka se ponavlja u ” novo ruhu”, u trećoj deceniji 21. vijeka. Postajemo ” niko i ništa” u vremenu probuđene ” životinjske farme”.
Živimo u vremenu ” duboke države” gdje je normalno ono čega se pošten insan/čovjek stidi. Potresne priče siromaštva svjetskih prijstolnica Pariza i Londona s početka 20. vijeka, možemo danas vidjetu na “metropolama” Balkana , koje su postale periferija napredne Evrope .
Iz vremena prosperitetne države svih južnih Slovena postali smo deponija smeća smrdljivog nacionalizma. Zaglavili smo se u “krližijanskom blatu ili kloaci životinja”.
Postali smi ” niko i ništa” kod onih koji nas lažu već četvrtu deceniju da smo dio Evrope.
Sirotinja i siromaštvo nas je duboko obuzelo. Refleks za promjene se potpuno ugasio. Narod je postao “amorfan” bez strukture, sistema i principa.
Želja za promjenama je davno ugašena. Sve se pretvorilo u laž i prevaru. Na pozornici države i društva su kriminalcu i lažovi. Oni su ” bajrejtari” naših reformi. Lažu nas o nekim “uskocima i poskocima”, koji će se obračunati sa kriminalcima i prevarantima.
Od toga nema ništa.
Sve revizije, reforme i promjene su postale obična laž.
Niko i ništa.