Slično je bilo sa riječju privatizacija. Pa onda tranzicija. Sve u svemu radi se o prodaji državne imovine i promjeni vlasništva. Sav normalan svijet radi po pravilima i procedurama. Kod nas niko ne zna kako se to radi. Da li je baš tako da nemamo sreću sa tenderisanjem?
Samo naivni vjeruju zašto se svi bore da dođu na čelo propalih javnih ustanova, javnih preduzeća i raznih direkcija i ureda. Ispade da nije plata. Plata je “salata” ili ” predjelo”. Tenderi i imovina je “glavno jelo”.
Na tenderima su se podigla poslovna carstva. Koga briga za onkološke pacijente. I sam sam taj. Kada ” crkne” neki aparat mogu ti klanjati dženazu. Ljekar bez sprave je gatara. Nema dijagnoze i liječenja bez dobrog zdravstva. Tako nam je sve. Narod kaže: ” Koliko tendera toliko i štendera”
. Sve propada samo tenderi ostaju. Ustvari radi se o običnim nabavkama. Ispade da treba doktorat za tendere. Možda i treba onaj hlopovski doktorat.
Normalan doktorat nikome nije potreban. Takvi odlaze iz zemlje, jer je sve postalo lopovsko tenderisanje.