Po svemu je da je ovo drugo, jer ga puni i prazni socijala. Čist kao suza socijalni i politički akt. Pune ga plate zaposlenih, a prazne penzioneri i siromašni. I jedni i drugi od plate i penzije u većini ne mogu “preživjeti” mjesec dana. Cijene roba i usluga ,za nužne potrebe domaćinstva , su otišle ” u nebo”. Samo nebo zna kako popuniti ” košaricu”.
Sve u svemu jadno i bijedno. Zato ne treba žaliti za budžetskim procedurama. Šta to ima od ekonomskih politika, nacta, rasprava, prijedloga, amandmana? Ništa od toga. Kome to treba kada se sve “virmaniše” , ” grupiše” u grantove i dijeli ” onako” ili preciznije “od čibuka”.
Sva računica kaže da vlast ne zna da li je “pošla ili došla”. Već na početku poslovne i budžetske godine najavljuju neke reforme. Nikome nije jasno koje. Ako su u raspodjeli onda ih tako treba i zvati. Onih pravih nema. Čak se ne znaju koje. Kako bi se i znalo kada je samo bitno da se ovo što ima i potroši. Sva logika pokazuje da je budžet davno prestao biti instrument ekonomske politike. Raspodjela novca je završena sve do novog rebalansa ili budžeta.
Valjda nam od februara krenu i bolje meteorološke prilike. Dolazi vrijeme tri džemreta: u zemlju, vodu i vazduh. Kažu da bi u martu trebalo doći i četvrto džemre: kandidatski status članice EU. Sve nade su uprte u Evropsku uniju. Da li će nas EU ovakve kakvi smo “šlepati” ili će nas “napustiti”. Naravno, kao i Budžet po hitnom postuku.