Krojila su se i odijela za one koji su sebi mogli priuštiti taj luksuz. Za nas djecu je bila zadužena šnajderica Faketa. Ona je krojila dječije haljine, pantalone, košulje, pidžame. Pravi hit su bile pidžame.
Dobro se sjećam dječijih pidžama sa dugim debelim linijama. Djeca su često u njima dolazili u školu. Tih 60-tih godina prošlig vijeka živjelo se skromno. U školu se dolazilo sa jednom tekom i čitankom.
Ja nisam zapamtio table sa spužvicama. Bila je tinta i perce. Olovka se šiljila nožem da tanko piše. Teke su se umotavale u novine.
Iz toga vremena sam sačuvao svoju teku. Sjećanje na šnajdere i šnajderice mi nije izblijedilo. Danas nakon 60 i više godina odjeće je u izobilju. Šnajderi su rijetki. Polahko se zaboravlja staro zanimanje. Konfekcije i obilje tekstilne robe je na svakom mjestu, od tržnih centala do pijačnih štandova. Prodaje se na kilogram i komad. Sve je uvozno.
Nema više Trsta i suškavaca. Novo vrijeme donosi nove kupce i robu. Oni sa debelim džepom kupuju skupu robu. Većina ima ponudu u izobilju tekstilne robe. Sve po 1 KM po komadu ili par KM po težini.
Nikada nije bila jeftinija odjeća, a skuplja hrana.