Bit će da je posvećena i njegovom ocu, pravom bekriji, koji se prije zore vraćao na imanje s tamburašima, a Zvonkova majka spremno ga je dočekivala. Možda ovakvim stihovima. Na tom albumu kao i na nekoliko drugih, Zvonku Bogdanu punu podršku dao je jedan od najboljih majstora tamburaške glazbe svih vremena, maesto Janika Balaž.
Prije Drugog svjetskog rata, a ni neposredno nakon njega, nije svaka kuća imala radio. Naravno, televizije uopće nije bilo. Ipak, u Bečeju je bio prilično bogat muzički život. Sviralo se i pjevalo za vrijeme poljskih i drugih radova, a navečer, nakon završenog dnevnog rada, trčalo se u “rog”, ispred kojeg je svirao tamburaš, stari gajdaš ili harmonikaš. glazba, muzika. U posebnim prigodama sviralo se i pjevalo po hotelima i konobama.
Iz takvog je miljea iznikao sada već legendarni maestro Janika Balaž. Budući koncertni majstor velikog tamburaškog orkestra Janika Balaž rođen je u Lukinom Selu kod Ečke 23. decembra 1925. godine. Njegovo obiteljsko stablo prekrasna je kombinacija djedove romske krvi, očeve mađarske i majčine slovačke krvi. Janikinov djed bio je poznati peštanski svirač cimbala, a otac je uživao glas vrsnog kontrabasista. Roditelji su ga kao malog djeteta doveli na Putrije u Bečej. Ovdje, u Bečeju, stekao je osnovno glazbeno obrazovanje, kao privatni učenik velikog pedagoga Dežea Hevešija. Rečeno je da je svaki učenik kojeg je obučavao profesor Heveši doista postao majstor svog instrumenta. Učio je mađarsku narodnu glazbu kod Bele Lakatosa, lagane operne melodije kod Pište Berebešija, a svirao je i u “plesnoj školi” kod Terez Vik.
Urođeni muzički talent i marljiv rad odveli su mladog Balaža u tamburaški orkestar obitelji Kozarski, popularnih Kozara, koji su svirali u nekadašnjem hotelu “Imperial” (danas: parkiralište ispred tiskare “Proleter”). Bio je to tek njegov prvi korak na putu do zvijezda. Kada je 1958. godine osnovan Veliki tamburaški orkestar Radio Novog Sada, među njegovim članovima bio je i Janika Balaž. Nešto kasnije postaje koncertni majstor ovog renomiranog ansambla s kojim uspješno nastupa na radiju, televiziji i na javnim koncertima. Ostvario je i veliki broj studijskih snimaka visoke kvalitete, koji i danas predstavljaju vrhunske domete.
Teško je zamisliti Janiku Balaža bez tambure “biser”. Na njemu je muzicirao od 1949. godine, a prije njega slavni subotički Maćika. Janika je svojedobno plaćao čak sedam tisuća dinara, dok je direktorova plaća bila hiljadu i petsto dinara. Na svom tamburaškom “biseru” (prim) uspio je postići najistančaniji ton, blizak zvuku violine. Njegova tehnika bila je puna izvanrednih prolaza, do točke virtuoznosti. S lakoćom je izvodio bravurozne improvizacije, nastojeći pronaći uvijek nove mogućnosti svog instrumenta, izvlačeći iz njega maksimum.
U svom sviranju na tamburi ostao je jedinstven i nenadmašan – sve do danas. Imao je Janika i svoj mali tamburaški sastav od osam članova. S njim je redovito, godinama, nastupao na koncertima i prigodnim događanjima u restoranu na Petrovaradinskoj tvrđavi. Kada bi ovu pjesmu svirao sa Zvonkom Bogdanom, uvijek bi mu se na licu pojavio veliki osmijeh.
Dobro jutro moj bekrijo
Dobro jutro moj bekrijoA gde si mi pora-nio
Oj, Marijo bre Marijo bre Marijo breLumpuj dragi do zo-re
Evo idem iz kafaneLečio sam srcu rane
Otvori mi prozoreDa te ljubim do zore