Ova stara slavonska narodna pjesma u Kićinoj je verziji dobila svoj pravi sjaj.
Krunoslav Kićo Slabinac rođen je u Osijeku ratne 1944. godine. Već u osnovnoj školi počeo je glumiti u dječjem kazalištu, svirao je tamburu, što nije čudno jer je to instrument s kojim se susretao na svakom koraku. Prvi susret s glazbom Elvisa Presleya doveo je do toga da je Kićo zaboravio tamburu i od tada za njega postoji samo gitara. Kićo je imao sreću da su mu roditelji mogli priuštiti učitelja gitare, no klasična muzika Kići je bila dosadna. Za njega je postojao samo rock’n’roll, a već krajem 50-ih Kićo je počeo svirati gitaru na plesnjacima.
Zatim je počeo nastupati u grupi “Tornado”, a nešto kasnije su se pretvorili u grupu “Kon-Tiki”. Ozbiljniji početak bavljenja glazbom dogodio mu se osnivanjem grupe “Dynamiti” s kojom je doživio prve uspjehe u karijeri. Prijavljivali su se na natjecanja rock bendova u Zagrebu i Beogradu i oba puta pobijedili. Problem svih grupa u bivšoj državi bio je nedostatak dobrih instrumenata i pojačala. Pojačala vlastite izrade, s radio cijevima, nisu imala dovoljno snage za potrebe rock benda. Dinamiti su taj problem pokušali riješiti odlaskom u Njemačku, no dva poziva u vojsku prekinuli su njihov boravak u Njemačkoj, a time je karijera Kiće Slabinca zauvijek otišla u drugom smjeru. Nakon povratka iz vojske, Kićo je odlučio karijeru nastaviti kao solo pjevač.
Preselio se u Zagreb, gdje je nastupao pjevajući pjesme Toma Jonesa i Elvisa Presleya. Nakon pobjede na natjecanju pjevača početnika u Zagrebu, Kićo je dobio priliku zabavljati publiku u klubu u koji dolaze poznati muzičari. Upravo u tom klubu čuo ga je Nikica Kalođera koji mu je 1969. omogućio nastup na Splitskom festivalu. Kićo je otpjevao poznatu pjesmu “Samo zbog ljubavi”. Godinu dana kasnije Kićo je pobijedio na Opatijskom festivalu s pjesmom “Više nećeš bi moja”, autora Aleksandra Korca. Već sljedeće, 1971. godine, predstavljao je Jugoslaviju u Dublinu na Eurosongu, gdje je s pjesmom “Your boy is sad” osvojio 14. mjesto.
Na domaćem terenu Kićo je nizao uspjehe i vrlo brzo postao jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji. Njegova pjesma “Zbog jedne divne žene” postigla je veliki uspjeh i učvrstila njegov status na estradi. No Kićo je bio neoprezan i prelakouman, pa je dao nekoliko neopreznih izjava u medijima koje su dovele do sukoba, a na kraju i do sudskog spora. Nakon što je puno vremena i energije proveo po sudnicama i odvjetničkim uredima, Kićo je sredinom 70-ih neko vrijeme boravio u SAD-u, pokušavajući tamo napraviti karijeru. Vrativši se neobavljena posla, Kićo je otkrio da su njegovo mjesto na muzičkoj sceni tokom njegove odsutnosti zauzeli drugi pjevači, poput Zdravka Čolića.
Zatim se okrenuo narodnoj glazbi i to mu je otvorilo tržište koje je na neki način bilo unosnije od tržišta popularne glazbe. Njegovi uspjesi na polju narodne glazbe omogućili su mu ekonomsku neovisnost. Ljubav prema zabavnoj glazbi kod Kiće Slabinca i dalje je bila prisutna te se redovito pojavljivao na festivalima zabavne muzike gdje je povremeno i pobjeđivao. Ali u srcu su mu bile tamburice i slavonske bećarske pjesme.
Važno je pohvaliti da su uspješnice Kiće Slabinca njegove autorske skladbe, kao što su pjesme “Plavuša”, “Pokloni mi jedan dan”, “Zbog jedne divne divne žene”, “Tri slatke riječi”. Tokom duge karijere, duge 40 godina, Kićo je surađivao s brojnim autorima pa su tako njegove pjesme potpisali Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Mario Mihaljević, Arsen Dedić, Maja Perfiljeva, Drago Britvić, Željko Sabol, Kemal Monteno, Hrvoje Hegedušić i mnogi drugi . “Croatia records” je 2006. godine izdao Zlatnu kolekciju Kiće Slabinca koja je na dva CD-a uključila najljepše Kićine pjesme, od onih zabavnog karaktera, do najljepših narodnih i tamburaških skladbi, među kojima su “Na kraju selo čađava mehana” , “Kad čujem tamburice”, “Ej, bećari”,
“Šokadija je vesela”, “Ja sam seljanka”, “Ako zora ne svane”, “Otišao je s mirisima. jutra”, “Inati se Slavonijo”, “Slavonijo, ja sam tvoje dijete” i mnoge druge. U svom burnom životu iza sebe je imao brak i dvoje djece, a potom i četrdesetogodišnju vezu s Jadrankom s kojom živi u Zagrebu. U prometnoj nesreći usmrtio je muškarca koji je u mraku gurao bicikl. Utvrđeno je da nije kriv i da nije pio alkohol, iako je bio poznat kao pijanica sklon opijanju. Desetljeće kasnije doživio je moždani udar, a za to je krivio stres oko kredita za stan i posljedice prometne nesreće u kojoj je usmrtio biciklista.
Njegova pjesma “Na kraju sela čadjava mehana” vječno živi u svim birtijama i konobama regije, a gotovo da nema tamburaškog orkestra koji je nema na svom repertoaru.
Na kraj sela čađava mehana
Na kraj sela čađava mehana,Iz nje viri kosa nečešljana.Nečešljana od silnoga pića,To je kuća seoskih mladića.Iz kafane pijan ja izlazim, opa batočudovate ulice nalazim, opa batoLijevo, desno, nigdje moga stana,Oj ulice ala si pijana!Gle mjeseca što se nakrivio,Na jedno je oko zažmirio.A drugo je sasvim zatvorio,Sram ga bilo i on se napio!Tko to lupa na moj prozor tako?Zar vi momci ne znate polako.Moj Milenko lego je da spava,Od te muke zaboli ga glava!