Akumulacija se pretvara u investicije. Investicije dovode do veće produktivnosti. Produktivnost daje veće dohotke. Dohoci daju veću potrošnju. Potrošnja dovodi do veće tražnje. Tražnja uslovljava rast proizvodnje.
Ciklus se nastavlja i ne prekida. Ekonomske zakonitosti djeluju. Logika stvari govori o “poželjnom” rastu cijena koje postiču potrošnju zbog zaštite kupovne snage novca. S toga u slučaju cijene električne energije ponavlja se glupost o priči” nekim tarifama prema razini potrošnje”.
Po toj logici trebalo bi uvesti tarifne cijene kod hljeba, mesa, mlijeka i slično. Tako ko malo troši i manje plaća. Ko puno troši puno plaća. Takve gluposti nigdje ne postoji. Regresivnost se ispravlja na drugi način. Regulator cijena bi trebala biti ponuda. Ponudom se obara cijena. Veća ponuda roba obara cijenu. Ta logika postoji i kod energije. Problem je što nije prepoznata. Znači buduće tržište energije odrediće ponuda. Zato moramo imati smanjenje, a ne povećanje cijena. Tako ekonomska nepismenost dolazi do izražaja.
Ekonomija kao nauka nije potrebna. Istom se bave inžinjeri kao premijeri. Nigdje dobrog ekonomskog stručnjaka. Opšte neznanje. Sva logika input – output analize pokazuje krajnji rezultantu u dohotku. Čijem? Građana i preduzeća. Udar na dohodak građana i preduzeća gubi se štednja i investicije. Pokušaji da se poremeti prirodni tok reprodukcije stvara se recesija. “Silovanje” ekonomije preko tarifnih sistema dovodi do recesije. Po toj logici postavlja se pitanje zašto se kupuje ugalj ili struja? Zato jer logika sistema pokazuje da troškivi nisu u proizvodnji uglja. Troškovi su u proizvodnji, distribuciji i prenosu struje.
Rezultat toga su uništeni rudnici i rudari. Zbog toga je Pašaga Mandžić ” bijen”, a prof.d r Salih Burek je odrobijao osam (8) godina zatvora. Zato je Tuzlanski kanton u stagnaciji, saobraćajnoj i svakoj drugoj blokadi. Ubili su ga oni koji pričaju danas o tarifnom sistemu dok su sprovodili deindustrijalizaciju. Na kraju od takvih sam 1999. godine bilo lično smijenjen i progonjen sa pozicije generalnog direktora ” Soda so” holdinga Tuzla.
Umjesto da danas imamo svoju hemisku industriju izgubili smo sve i došli na poziciju da zavisimo od raspodjele PDV -a iz potrošnje. Zanemarili smo zakonitost da se novostvorena vrijednost stvara u proizvodnji. Zato danas u Šićkom Brodu imamo prazan plac za novi neizgrađeni blok termoelektrane; dok su nam površinski kopovi Dubrave i Šikulje potpuno devastirani. Zato iz Banovića izvozimo ugalj umjesto da izvozimo struju i cement. Naši državni stratezi su pali na “časno mjesto gdje se završava kičma” tj. dupe. Ustvari vidjeli su da se mogu lično obogatiti kroz solare i mini hidroelektrane. U toj svojoj ” strki” rudari i rudnici su im postali ” zadnja rupa na svirali”.
Tarife su izmislili da bi pljačkali narod logikom da i ovo što je ostalo rastjeraju po “bijelom svijetu”.