Računica pokazuje da nema jeftinih energenata. Milton Fridman je davno rekao da nema džabnog ručka. U cijeloj priči oko cijena jedino nešto fali. To su dohoci. To je prije cijeli vijek objasnio Džon Majnard Kejns. Cijela monetarna i fiskalna teorija se vrti oko ponude i tražnje pokušavajući dovesti u sklad količinu novca u opticaju i količinu roba u ponudi.
Naši “stratezi” u državnoj vlasti se zapleli kao “pile u kučine”. Ništa ne rješavaju, a oko svega se svađaju. Pođimo redom. Pod 1. novi blok u Tuzli i Kaknju. Pod 2. vodni resursi koje koristi R Srbija i R Hrvatska. Pod 3. nove hidroelektrane ( velike i male) na na našim državnim vodama. Pod 4. naše drvo iz degenerisanih šuma za pelet uz novo pošumljavanje. Pod 5. solarne elektrane i elektrane na vjetar za naše građane.Pod 6. naša nafta i naš plin koji nisu istraženi.
Sve nabrojano će pokazati kuda će se svi ovi energenti distribuirati. Kada imate proizvodnju onda vam je se lahko umrežiti. Ovako se svađamo oko svega ,a svoje nemamo. Džabe nam južna i istočna konekcija. Lično bih pustio neka se gradi. Dodao bih i sjevernu i zapadnu.
Neka se svi konektuju sa svojim parama. Strateški bi bilo da naša država razvije svoje energetske. resurse i to sa svojim parama. Prvo odblokirati investicije u termo i hidropotencijale. Priča o CO2 i ekologiji je izmišljena za siromašne države i bogate lobije. I ekonomski neukom je jasno šta nam znači danas ekektrična energija iz naših termo i hidro blokova.
Da ih nema plaćali bi istu po svjetskim cijema. Isto je i sa hranom. Kada bi obradili svaki kvadratni metar zemlje i zasijali istu imali bi hranu i energente. Ostalog imamo u izobilju. Ispade da nam samo fali mozga. Ništa ne znamo sami. Čak nam drugi moraju praviti državu i vlast. Jedino smo sposobni izgraditi ljude i poslati ih u najam kod drugih; umjesto da rade u svojoj državi. Priču o plinu treba otkočiti.
Naše energetske resurse izgraditi narodnim parama. Neka država emituje obveznice uz dobru kamatu i novac prebaci sa bankarskih računa u investicije. Sva mudra rješenja su jednostavna. Imamo dovoljno domaće pameti da sve to pretvorimo u projekte. Ublehaši i lopovi se svađaju oko glupih stvari da bi imali sitan šićar. Najgora je stvar kod ljudi povrijediti intelekt. Očito da nam nedostaje mozga. Onog zdravog. Narodnog. Toga smo imali u izobilju od 1945.do 1991. godine. Tada smo bili svjetska sila.
Umjesto samoupravnom socijalizma i narodnog kapitalizam dobili smo banditizam i fukarizam. Umjesto da sebe mijenjamo, krivi nam drugi. Čak nam je plinovod postao državni problem. Neka se gradi. Sve što se gradi ostaće državi. Jedino se fukarluk i svrab ne mogu sakriti. Nažalost ako se nastavi sa svađama, prijetnjama ratom i secesijom i ovo malo naroda će napustiti državu. Džabe nam sve bez naroda.