Običnom čovjeku se to dojmi da se radi o sudskim procesima. Prije bi se moglo reći da se radi o prestavama za široke narodne mase. Sa stručnog i naučnog pristupa radi se o komleksnoj pojavi. U principu niko “normalan” se ne izjašnjava. To nije poželjno ili krajnje poželjno. Svaki komentar je suvišan. Pristupi su različiti. Čitajući književnog velikana Fjodora Dostojevskog i njegov roman “Kockar” možemo spoznati šta je to strast i ovisnost o kocki.
To nam se donekle ponavlja danas u savremenom obliku , bilo da se radi o kocki ili nečemu što je vezano kao poriv i strast. Naš književnik Mehmed Meša Selimović je napisao “da se svaka strast ili poriv može liječiti osim strast za vlašću”. Tu je nauka stala i okrenula se onom što je u sredini svega toga. To se zove novac. Onda su se mnogi dosjetili pa su disciplinama koje se bave novcem dodali još “nešto”.
Krađa je postala prevara. Skrivanje je postalo pranje ili utaja. Sve u svemu u pozadini je novac. Zato me ova zadnja zbivanja podsjećaju na “pubertitet” izgradnje države. Sjetim se uvijet velikog američkog naučnika Johna Kennetha Galbrajta koji se bavio novcem i savremenom državom. Ključno je da u svemu ovome da postoji nezaobilazna uloga države. To se radi u svim sferama gdje se vrti novac. Upravo s pravom se može reći vrti.
Ova spektukalarna hapšenja koja su sferi forenzike su daleko od onoga što je se naziva vlast i moć novca. To se kod nas može jasno primijetiti. Ogleda se u nemoći države da to uredi. Upravo o tome piše Galbrajt u knjizi ” Novac” kada kaže da je problem riješen sa državom.
Refleksija ukupne nemoći države upravo se dešava u sferi novca. Porok kocke i vlasti je u pohlepi za novcem. Forenzika kao nauka može otkriti tragove novca kao u slučaju krvnih delikata. To je neosporno jer nauka je uznapredovala. Ono što u cijeloj priči nedostaje je savremena država. Ova naša država je nešto što se javlja u praksi kao slučaj ili primjer. Od nje se ne možemo odmaknuti u svim segmentima njene izgradnje. S toga i ova “epidemija” hapšenja izgleda više kao proljetni virus koji će proći sa prvim toplim danima ljeta. Brzo će se sve zaboraviti. Ostaće samo priča zašto o tome ne priča akademska zajednica. I tu se otvara priča koja i kakva. U poplavi akademski zvanja teško je raspoznati “iza kojeg turbana se krije pamet”. Pravilo je “iza velikog turbana krije se mala pamet”. Nikada nije bilo više naučnika i akademika, a manje znanja. To se upravo vidi na ovim spektakularnim hapšenjima. Forenziku niko plaho i ne pita. Na površini je novac. On se ne pokazuje. Skriven je jer je pravilo: “Da se novac i buhe/ vaške ne pokazuju”. Ovo što se pokazuje je sitniš ili bakšiš.
To nas uči profesor Mlađen Dinkić u knjizi” Ekonomska destrukcija”ili “Velike prevare”, koja/e su se desile 90 tih godina 20 vijeka; te nesmanjenim intezitetom traju i danas u prvoj četvrtini 21. vijeka. Očito da se za ovih 30 godina još nije došlo do pravih rješenja. O čemu je riječ svako treba da donese svoj sud. Za narod je i ovo što nam se pokazuje, dovoljno: “Hljeba i igara”.