Tamo je bilo mnogo drveća i livadskog cvijeća.
Tamo gdje je brbljalo lišće i ćućurili vrapci.
Tamo gdje su zvijezde bile nisko kao upaljene sijalice , a mjesec je bio sav od srebra, a mjesečina se točila kao mlijeko.
Tamo gdje se čistila duša kad je život uprlja.
Tamo gdje su ljudi bili nepismeni i mudri, a djeca musava i radosna.
Tamo gdje su se čuli samo pjesma i smijeh. Ne, nemoj otići.
Ničeg više nema osim kovčezića u kome čuvam uspomene. I jesen. I opalo lišće …