Kad bih na usni osjetila slankast ukus, znala bih da se san prekida, sretna što unatoč svemu još mogu sanjati.
Razgledala sam oko sebe. Nisam razaznavala ni obrise stvari u njoj. Kao da je noć postala još crnja. Jest, ova noć je vječna. Dan je samo uspomena.
Ono tijelo djeteta davno je postalo tijelo odrasla čovjeka stvorenog za bol i najzad, tijelo majke preplavljene radošću što je sad ona ta koju ne grle, koja je prigrlila svoju djecu.
Nešto drugo je teško, jako teško.
Biti prizemljen, jednostavan, ne pridavati sebi neku važnost, ne misliti da si vredniji od drugih. Vjerujem da s ljudima koji sebe smatraju bitnim nešto nije u redu, da imaju ozbiljan problem. Biti i ostati čovjek. Ne ići tuđim putem, izabrati svoj, ostati vjeran vlastitim načelima svijesti i savjesti.
Ti si samo djelić ljudskog roda, malo bolji ili malo gori, nikoga ne gledaj s visine niti pred kim saginji glavu. Emocije su ti date da se raduješ i da tuguješ, da pjevaš i plačeš jednako kao i svi drugi. Ne ponižavaj druge kad ti je dobro, ne uništavaj sebe kad ti je loše.
Šta god da dođe ponesi se kao čovjek.