Mnogi građani BiH su popunjavali službe u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Prije i danas. Bili su policajci, željezničari, vozači, rudari. komunalni radnici. Danas taj slučaj imamo u BiH. Nešto u blažoj formi. Uskoro će mo imati problem zaposlenih u javnim službama. Zbog čega? Prvo, zbog plata.
Drugo, načina zapošljavanja. Sve prilike da nam prijeti raspad sistema, ako se isti nije desio. U stvari pogrešna politika je produkovala ovo stanje. Razlog je što je model javnih finansija neodrživ. I koliko god se trudili da ga promijenimo on mora propasti. Zato će mo uskoro imati nešto slično što se dešava u Zagrebu u sektoru komunalnih usluga. Danas se dešava da se pojedine javne službe ne mogu popuniti ili se napuštaju.
Zamjena se traži u administrativno – birokratskim procesima ograničavanja zaposlenosti i visine plate. Naprimer: Šta ako ne možete zaposliti i platiti nekoga koji vrijedi približno cijeni na tržištu? Koga to interesuje? Nikoga. Korisnika usluge interesuje kvalitet. Ako nemate kvalitet onda “bacate novac”. Zato će poreznik, policajac, komunalni radnik, učitelj i profesor, medicinski tehničar i ljekar, rudar i željezničar i drugi, bit stalno nezadovoljni. Sistem će morati pući. Neće izdržati.
Očito nešto slično se dešava kod cijene energije. Koji god izvor koristili sve će dugoročno biti neodrživo i skupo. Cijeli sistem pada. Sve prilike su da nemamo adekvatne odgovore. Javni sektor se raspada.Ovi što se bore za pozicije vlasti više liče na ” grobare” javnog sektora nego nosioce novih javnih politika. Vlast upada u zamku vlastite samodopadljivosti. Razuman čovjek procjenjuje rizike.
S toga je sreća da imamo izlaz. Izlaz je u potpunom raspadu javnog sektora.