Oni sa nultom stopom ništa ne plaćaju. To je na primjeru PDV-a u izvozu ili dobiti i dohotka ispod određenog nivoa koji je neoporezovan. Sva mudrost je da se odabere “najbolji ” sistem.
Taj sistem ne postoji. Zato postoji optimalni sistem, kojem se teži. I zato je vlast ” na mukama” kako da postupi. Radi se o teoriji i praksi koja je najstarija jer je porez vezan za nastanak države. I sve rečeno je tako. Za običan puk odnosno narod kroz povijest se priča ponavljala. I to traje.
Međutim, fokus tarifiranja se pokušava prenijeti na cijene. Najnovija izjava ” lobija energetičara i kvazi eksperata” zabrinjava. Sprema se “strujni udar”. Onaj sa drvima, ugljem, peletom, plinom trpimo. Niko ne spori energetskim lobijima da pričaju priču. Istu priču su pričali 20 godina u vezi termoelektrana. I dok su se oni kao jarci “navlačili na brvnu” kome će dati prednost u izboru opreme, projekat je ” propao”.
Naravno, nisu zaboravili da se “opare” na mini hidroelektranama i obnovljim izvorima energije. Dobro su se ugradili u investicije i subvencije koje dobijaju svaki mjesec za utrošen kilovat tzv. “prljave” energije. Sada slijedi ono glavno. Spremaju se nove cijene struje za privredu i stanovništvo. Na kojem sistemu? Naravno, tarifa. Po kom principu? Naravno, potrošnje. Da bi došli do zaključka šta činiti onda bi morali poznavati sistem. To je poreski i ovaj energetski.
Upravo nepoznavanje sistema nas je dovelo dovdje. Na primjeru poreskog sistema sada smo na razini da nam nema radne snage. Umjesto da se obori ” poreski klin” i poveća dohodak radnika i penzionera ” nešto se čeka”. Niko ne zna zašto i koliko. Isto je sa strujom. Umjesto da plate promašaje oni koji su doveli rudnike do propasti priča se o njihovom totalom zatvaraju. U ovoj priči se neko bavi namjerno budala. U svim normalnim državama građani bi se pobunili.
U našem slučaju to nije. Očito da tarifni sistem liči na nož sa dvije oštrice. S jedne strane su porezi, a sa druge cijene. Ono što nam se sprema sa strujom i energetskom održivosti je slika i prilika redova za pomoć “energetski siromašnim”. Očito građani su dovedeni pred provaliju. Spas očekuju od istih koji su za sve krivi. Na kraju što god se desi zna se rezultat. Onaj demografski svaki dan gledamo. Narod ” curi”. Odlazi. Ovaj ekonomsku se vidi u redovima za potvrde na raznim šalterima. Svi se spremaju za kazana. Jedni će na kazan, a drugi će u kazan. Druge nema.
Zato su poslodaci u pravu. Problem je što ih niko ne sluša. Niko ne sluša i narod. Narod se izgubio ” k’o ” Šaha u grahu”. Koga briga što je ovakvo stanje u privredi. Kome trebanju tekstilci, obućari, zidari, bigeri, rudari, električari, mehaničari ?
Bitno je da se pojedinci koji su pokrali državu obogate. Umjesto da se njihova imovina oporezuje sa 100% iznad, onoga što ne mogu dokazati da su zaradili, oporezuje se sirotinja. Kako? Preko cijena . Od hrane, komunalnih usluga do cijene energenata. Za to postoje tarife. Nema tarifa za poreze. Zna se zašto? Sve štima. Na vlasti je da odluči. Narodu kako bude.