Procesima se upravlja bilo da se radi o uslovno manjim, jednostavnijim ili većim ili složeniji. Gledajući sa razine sistema tada imamo veoma važnu činjenicu, a to je u kakvom je stanju sistem. U stvari kako sistem funkcioniše. Upravo to je velika nepoznanica.
Onaj ili oni koji to mogu spoznati su u velikoj prednosti. To je slučaj u medicini kada ljekar daje dijagnozu. U fudbalu se govori o “tranziciji igre”. U stvari kako preći u bolje stanje za pacijenta ili fudbalski tim. Zato imamo dobre ljekare i dobre timove. U politici, kao najsloženijem poslu, procesi su na nivou države. U poslovnoj politici su na nivou pravnog ili fizičkog lica.
Ono što uvijek imamo je stanje ili situacija u kojoj se nalazimo. To je polazna tačka. Često ili u pravilu se pravi greška u ocjeni stanja. Posmatrajmo to kroz medije. Šta ćemo zapaziti? Želi se doći do ocjene stanja bez objekivne analize.
Drugi način je gori. Nameću se ocjene bez bilo kakve analize. S toga je pitanje tranzicije kod nas u BiH veoma upitno. Prije bi se moglo reći da se nalazimo u entropiji sistema. To je prirodno stanje. Sistem je u neredu. Nema dovoljno dodatne energije da se stanje promijeni. Ima se osjećaj ” tonjenja” ili ” (ras)pada”. Da li je to tako? To je osobna stvar svakog ponaosob.
Stanje više liči osjećaju “guske u magli” i “slijepih vođa”.