Gledajući dostupne dijelove mjuzikla zaigralo mi srce. Nisam ostao ravnodušan. I dok današnji lik iz generacije Z u predstavi opisuje sve vezane za Live Aid kao „stare bijele momke koji uzimaju slobodan dan od šmrkanja kokaina kako bi pomogli Africi“, nisam se prepoznao ni naljutio. I dalje se ne odričem ličnog angažmana oko našeg doprinosa u akciji globale solidarnosti.
Bio sam duboko umješan u jugoslovensku akciju zvanu YU rock misija. Praktično, oko objavljivanja singl ploče “Za milion godina” i cjelonoćnog koncerta na stadionu Crvene zvezde. Pamtim dvije neprospavane noći: onu junsku beogradsku provedenu uz binu u društvu stotina učesnika i onu julsku gledajući TV prenos Live Aida iz Londona i Filadelfije. Sjećam se ponosa kada smo predali ček sa 512 hiljada dolara UNICEF-u kao dio naše pomoći za gladne u Africi.
Nesumnjivo sva ta osjećanja i uzbuđenja su dio nečega većeg – saznanja da smo solidarni mogli da budemo od koristi. Proživjeli smo dane kada je muzika spojila svijet.
Live Aid je gledalo oko 1,9 milijardi ljudi u 150 zemalja
Live Aid je stvoren kao odgovor na strašnu glad u Etiopiji. BBC je prvi o tome izvestio u oktobru 1984. kao „najbližu stvar paklu na Zemlji“. Izazvao je ogroman odziv u Velikoj Britaniji i širom svijeta. Nakon što su pogledali izveštaj, Bob Geldof i Midge Ure su napisali humanitarni singl „Da li znaju da je Božić?“ (Do They Know It’s Christmas?) i snimili ga sa kolegama iz industrije kao što su U2, Sting, Duran Duran, Spandau Ballet, George Michael, Paul Young, Boy George, Paul Weller, Phill Collins…pod zajedničkim imenom Band Aid. Singl je došao na prvo mjesto i prikupio ogromnih 8 miliona funti za hitnu pomoć ugroženima.
Koncert je održan 13. jula 1985. sa početkom u podne u Londonu i 7 ujutru u Filadelfiji. Na Wembley je bilo 72.000 gledalaca, a u Filadelfiji 89.484 posetilaca. To je takođe bio jedan od najvećih satelitskih i TV prijenosa ikada, sa oko 1,9 milijardi ljudi u 150 zemalja – ili oko 35% svjetske populacije.
Jedanaest minuta u tom događaju bilo je posvećeno „YU rock misiji“ i koncertu koji je prvi u svijetu održan za gladne u Africi!
Politički nemiri, socijalna revolucija, Aids, bum i krah. U deceniji neona i buke, taj trenutak je učinio da svijet stane – i svi imamo priču da ispričamo o „danu kada je rokenrol promijenio svijet“. To je nevjerovatna tema za scensku predstavu!
„Samo za jedan dan“ je priča iza kulisa, mjuzikl o tome kako je lični odgovor na razornu glad u Etiopiji 1984. postao bukvalno i metaforički svjetski dobrotvorni događaj koji pravi rekorde i obara stare rekorde.
Mjuzikl nudi „savremeni objektiv“ u odnosu na Live Aid postavljajući pitanje šta je moglo tada bolje da se uradi. Kritičari kažu da iako je prikupljena ogromna količina novca, ništa se zapravo nije popravilo. Afrički kontinent danas doživljava gore probleme sa glađu nego prije četrdeset godina.
Live Aid: Učešće slavnih i političara
Znajući da moraju opsjeniti kako publiku koja sve to pamti i voli, tako i one rođene u četiri decenije koje su uslijedile, autori su se opredijelili za nešto što nije klasičan muzički šou, više predstava sa puno svjedočenja. Bukvalno tako, pošto 26 glumaca koji igraju sve, od muzičkih legendi i tehničara do osoblja u prodavnici ploča i čitalaca izveštaja, skoro uvijek se okreću ka publici da ispričaju svoja sjećanja prije nego se vrate na scenu odakle se emituju isječci koji ilustruju kako su se stvari tada odvijale.
Mjuzikl sa svojom superiornom ekipom glumaca i pjevača na sceni već mjesec dana oduševljava publiku uglavnom sastavljenom od ljudi koji su dovoljno stari da se sjete tog toplog julskog dana 1985. godine.
Kao i sam Live Aid, kritike za “Samo jedan dan” su pomiješane. Tako su britanski mediji podijeljeni: „čak će se i najtvrdokorniji cinik diviti ovom podsjećanju“, „proslava i ukazivanje šta ljudska bića mogu da postignu“, „nagomilani klišei oko bijelih spasiteljskih stereotipa”, „šokantno gluha produkcija na ton mjuzikla“…
Sam uspjeh mjuzikla otvorio je pitanje o tome zašto dobrotvorne organizacije, političari i poznate ličnosti nastavljaju da rade zajedno?! Da li zato što političari vole da budu u blizini poznatih ličnosti ili zato što znaju da se tako mogu završiti neke važne stvari za opšte dobro?
S druge strane, pokazalo je dobrotvornim organizacijama koliko učešće slavnih i političara može da podigne profil određenih katastrofa i uzroka (140 miliona dolara! U slučaju Live Aid-a) – i pokazalo slavnim ličnostima i političarima koliko dobrotvorni rad može povećati njihov profil u javnosti.