U to vrijeme već počinju da rade sa vrlo agilnim zagrebačkim menadžerom Vladimirom Mihaljekom koji im organizuje da 16. novembra sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu “Korni grupe” gdje ih 15.000 hiljada okupljenih ljudi dočekuje sa oduševljenjem i ovacijama.
Debi album je od samog početka bilježio odličnu prodaju čemu je pored jako dobrih pjesama i muzičkih aranžmana doprinjeo i provokativan omot Dragana S. Stefanovića, koji je kasnije uvršten u englesko izdanje knjige koja predstavlja 500 najuspješnijih omota na svijetu.
Album je donio seriju prijemčivih i lako pjevljivih pjesama koje je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak nazvao pastirskim rockom.
Promućurni Mihaljek krajem februara 1975. godine organizuje Kongres rock majstora na kome su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao “Jugoton” i Mihaljekova želja da pogura “Bijelo dugme”, cijela akcija je bila tome podređena.
Nezvanično, na takmičenju je pobijedio Radomir Mihajlović Točak, ali kako on nije bio “Jugotonov” izvođač, nije uvršten u četvorku najboljih, a tu su se našli Vedran Božić iz sastava “Time”, Josip Boček (ex “Korni grupa”), Bata Kostić iz “YU grupe” i, naravno, Bregović. Svako od njih je snimio jednu stranu na duplom albumu “Kongres rock majstora” (Jugoton 1975 )…