Kolumne

RJEČNIK POP KULTURE: Marlene Dietrich ostat će upamćena po 7 filmova koje je snimila za samo pet godina

Njemačka glumica Maria Magdalena Dietrich von Losch rođena je na početku XX vijeka, 1901. godine, a umrla 1992. kao slavna američka glumica Marlene Dietrich.

FOTO: WIKIPEDIA
FOTO: WIKIPEDIA

Sigurno je riječ o jednoj od najvećih svjetskih filmskih zvijezda svih vremena, koja će ostati upamćena po sedam filmova reditelja Von Stroheima: “Plavi anđeo”, “Maroko”, “Obeščašćena”, “Šangaj ekspres”, “Plava venera”, “Skerletna carica” i “Đavo je žena”.

Ovih sedam filmova snimljeno je u samo pet godina, između 1930. i 1935. godine, i bilo je dovoljno da se stvori mit o veličanstvenoj i neponovljivoj Marlene Dietrich.

Da je snimila samo prvi film “Plavi anđeo” i nijedan više, imala bi svoje mjesto u historiji filma.

U tom filmu prikazala je svoje dugačke noge u mrežastim čarapama koje su sludjele svijet, baš kao i njen raspukli baršunasti glas.

Pjesme iz tog filma, sve sa njenim njemačkim akcentom u američkoj verziji, danas su neka vrsta posebnog kulta, a ikona kabaretske heroine Lole visi po mnogim zidovima filmskih fanatika.

Slavna poza u fraku sa prekrštenim nogama i magloviti “muškobanjasti” pogled hladnokrvne zavodnice, ispod polucilindra, učinili su da Marlene Dietrich postane kemp ikona.

Za sve one sumnjivih polnih afiniteta, Marlene je čarobna androgina figura, upravo zbog svoje muške seksualnosti u tijelu žene.

Kao kemp ikona igrala je kod Stroheima obučena u muške kostime, mornarske uniforme, igrala je i problematičnu rusku caricu Katarinu II.

Godine 1939. postala je američka državljanka, pošto je oštro osudila Hitlerov režim.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata pojavljivala se na dobrotvornim koncertima za američke trupe širom svijeta da bi im dala podršku u borbi protiv Njemačke.

Poslije rata glumila je u nekoliko osrednjih filmova, poput “Nirnberškog procesa”, okušala se kao kabaretska atrakcija u Las Vegasu i New Yorku, da bi se potom povukla iz javnog života, krijući se od očiju javnosti.

Nadaleko je čuvena njena neiskrenost kada je u pitanju njen privatni život, jer je sklona lažima i pretjerivanju.

O njoj je Maximilian Schell 1984. godine snimio dokumentarni film u kojem velika diva pokazuje zbog čega je umjetnost veća od života, iako je odbila da se u filmu uživo pojavi.

Njen fenomen i dalje traje, svjetske zvijezde poput Ute Lamper ili Madonne “skidaju” njen blago nastrani imidž, a svijet se i dalje zaljubljuje dok ona pjeva “Falling in Love Again” na njenim mnogobrojnim muzičkim CD-kompilacijama.