Bila je šahistkinja (i uopćenito sportašica) i igračica bridža i društveno-politička radnica, jedna od najvećih koje ćemo se uvijek rado sjećati.
Rođena je 22. decembra 1935. u Sarajevu, gdje joj je otac bio finansijski inspektor. Umro je kada joj je bilo svega tri godine i glumica odrasta uz majku Abidu koju je, prema intervjuu koji je dala 1985. godine, opisala kao “zvijer od žene, a opet je bila žena“. Borila se kroz život jer je morala, ali nikada nije gubila svoju ženstvenost.Nije tvrdila da je muškarac, niti je tražila veća prava nego joj ljudski pripadaju, podsjeća Azra.ba.
U djetinjstvu, Semka nije zamišljala da će jednog dana postati jedna od najboljih glumica ovih prostora. Htjela je biti pravnica ili apotekarka, jer one uvijek “fino mirišu“. O njenom upisu na Akademiju priča se kako se dvorana “horila od njene glasne izvedbe”, jer je prvo nisu mogli čuti, na što im je ona poručila:
– Ako gospoda hoće čuti, onda će čuti.
Punih 40 godina provela je u hrvatskom Dramskom pozorištu Gavella. Osim pozorišta, glumila je i u brojnim filmovima, među kojima su i Miris Dunja, Variola Vera, U raljama života, Praznik u Sarajevu, Kod Amidže Idriza, Grbavica, te u TV serijama Kuda idu divlje svinje, U registraturi, Bolji život, Naša mala klinika, Bitange i princeze.
Nosilac je jedne od glavnih uloga legendarnog filma Kod amidže Idriza, gdje je svojom glumom na vrlo blag i simpatičan način razbijala svu tjeskobu koju nosi navedeni film. Kroz njega je prikazan poslijeratni život dvoje staraca, njihova patnja, samoća i izgubljenosti, jer im je isti odnio jedinog sina.
Bila je udata za sportskog novinara Marija Bertoka s kojim je imala sina Maria.
Preminula je u Zagrebu, 4. marta 2008, od posljedica moždanog udara.