Mladi, rođeni u BiH poslije 1995. godine, pojma nemaju šta je, u stvari, rat. Oni nisu bili u rovovima, nisu gladovali, nisu krepavali od žeđi u izbjegličkim kolonama, nisu doživjeli da im najbliži umiru na rukama, nisu gazili blato i ubijali druge ljude zato što „tako treba“.
Niko im nije rekao da je rat najveća patnja i najdublje poniženje koje ljudski stvor može da doživi. Niko im nije rekao da u stvarnom, odistinskom ratu, nema ničeg herojskog. Herojski su samo pokliči i „patriotske“ pjesme uz koje su odrastali.
Mladima u BiH, ako ćemo pravo, niko nije rekao ni da je rat završen.
Traumatizovani roditelji ih upozoravaju da se vršnjaka drugačijeg imena i prezimena klone više nego „nepoznatog čike“, koji u školskom dvorištu nudi sumnjive bombonice. Ako uopšte sretnu takvog vršnjaka. Mladi u BiH žive u etnički čistim sredinama u kojima vlada „istina“ očišćena od svake sumnje i propitivanja. Istina o „našim“ herojima i „njihovim“ zločinci.
Mladi u BiH ne putuju, bar ne odistinski. Dobro, ako su im roditelji imućni zaputiće se iz Banjaluke na Mikonos, možda i na Barbados, ali u Mostar ili Zenicu ni slučajno. Kao što ni klincima iz Sarajeva ne pada na pamet da idu u Bijeljinu ili Doboj. Pa čak i kad odu, čak i kad na tom putu, ili negdje u bespućima interneta, čuju nešto što se ne uklapa u „jedinu pravu istinu o ratu“, mladi “ratnici” će to s gnušanjem odbaciti, kao podvalu i neprijateljsku propagandu.
U školi se sreću samo sa sunarodnicima i istomišljenicima. Tamo gdje je postojala opasnost da se ova idila pokvari, političari su smislili Frankenštajna zvanog „dvije škole pod jednim krovom“.
Učitelji vješto ćute ili se klone škakljivih pitanja. Valja sačuvati posao na budžetu.
Političari se prebrojavaju, postrojavaju, podvriskuju, pjevaju pod zastavama.
Na narodnim zborovima i na žurkama s besplatnim alkoholom, uz „patriotske“ poskočice tipa „moj je tata zločinac iz rata, nema niko muda da ga vodi do suda“, regrutuju jugende za svoje partije. Kako bi ostali na vlasti.
Istraživanje o stavovima mladih o ratu u BiH potvrdilo je da mladići i devojke u Bosni i Hercegovini vjerno slijede narative iz devedesetih.
Iznenađeni ste? Zabrinuti? Ma jok, sve je pod kontrolom. Pod ključem takoreći.