A potrebe za osnovnim ljudskim pravom hranom, sve su veće. Kakve su procedure i ko u ovom slučaju pomaže ljudima u potrebi?
“Da nema ovog restorana ja ne znam šta bi sa mnom bilo / vazda mi pomognu”, kaže Ramiz Sinanović opisujući svoju svakodnevnicu. Već treću godinu korisnik je javne kuhinje u Sarajevu. No, porazna je činjenica da besplatne tople obroke neće dobiti brojni gladni građani u potrebi, a mnogo ih je. Prema podacima UNDP-a čak 70 lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini ima potrebu za javnim kuhinjama, piše BHRT.
AMINA OMIČEVIĆ, Razvojni program Ujedinjenih naroda u BiH:
“Nemamo ni registar javnih kuhinja a niti kriterije za otvaranje novih javnih kuhinja. Teško odgovoriti zato što se one otvaraju ili ako veća humanitarna organizacija uvidi potrebu u nekoj lokalnoj zajednici ili ako sama lokalna uprava zatraži pokretanje takve organizacije na svojoj teritoriji.”
Ovo su lokalne zajednice u BiH u kojima trenutno ne postoje usluge javnih kuhinja, pokazalo je istraživanje UNDP-a. Koji su kriteriji i procedure da bi došlo do formiranja javnih kuhinja i prava na topli obrok u BiH nije jasno definisano. Puno su veće potrebe za toplim obrocima od onoga što javne kuhinjemogu da obezbijede. Prema istraživanju koje je proveo UNDP najveće potrebe za toplim obrocima imaju starije osobe bez srodnika bez ili sa minimalnim primanjima i samohrani roditelji koji ne rade. Trenutno u BiH ima 57 javnih kuhinja koje jednim toplim obrokom dnevno opslužuju gotovo 19 hiljada ljudi.
Najveći je problem kako doći do onih bolesnih, koji žive u ruralnim sredinama. U saradnji sa centrima za socijalni rad i ljudima dobre volje prikupljaju se informacije i odlazi i do najudaljenijih mjesta, kažu naši sagovornici. Pomoć tada stiže u vidu mjesečnih paketa sa hranom ili toplog obroka.
AMINA OMIČEVIĆ, Razvojni program Ujedinjenih naroda u BiH:
“Prva adresa i ljudi koji su najspremniji pomoći su ljudi za socijalni rad. Gotove sve lokalne zajednice u BiH imaju centre za socijalni rad koji se bore za svakog od potencijalnih svojih korisnika.”
MAJA ARSLANAGIĆ, PR Udruge Pomozi.ba:
“Udruženje pomozi.ba ima javne kuhinje odnosno restorane dobre volje u Sarajevu,Bihaću i Travniku s tim da naši korisnici nisu isključivo iz tih gradova. Mi dolazimo i do onih ljudi upravo iz ruralnih sredina gdje ne postoje javne kuhinje a koje se nalaze u blizini tih gradova.”
Usluge javne kuhinje, prema informacijama koje smo dobili iz UNDP-a, uskoro će dobiti Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Srebrenik, Živinice i Čelić. I dok se bh. vlasti konstantno bave drugim temama, širom BiH mnogo je onih koji su u potrebi, ali na nažalost, njihovu realnost ne vide oni koji bi trebali.