Jedan od takvih originala svakako je Iggy Pop (1947).
Sirova kreativna energija koja ga je u toku života i odvela u bolnicu za umobolne, odmah na početku karijere svrstala je Jamesa Newella Osterberga Jr., alijas Iggyja Popa, na mjesto ukletih i neshvaćenih genija.
Muzika koju je stvarao sa svojom grupom “The Stooges” izražavala je divlju i neobuzdanu energiju pobune protiv svijeta realnosti, još davne 1967. godine, gotovo desetak godina ranije od nastanka pank muzike.
Njegova muzika i stihovi puni destrukcije i njegovi nastupi u kojima je dominirao sadomazohizam, učinili su ga nekrunisanim kraljem underground muzike.
Bodi-art, golotinja, valjanje po staklu, polivanje ključalim voskom, hodanje po uzavrelim glavama publike u spoju sa psihodeličnom umjetnošću s kraja šezdesetih godina, drogom i mističnim iskustvima, kao i prihvatanjem pop-art psihologije uspjeha učinili su da Iggy Pop postane opštepoznat umjetnik.
Do kraja dosljedan svom dionizijskom životu, na ivici ludila i normalnosti, on predstavlja nastavak one loze umjetnika koji su hodajući divljom stranom bojili svijet čudnom ljepotom, rame uz rame sa Baudelaireom ili Nietzscheom.
Današnji Iggy Pop je bogat i uspješan čovjek koji drži predavanja po američkim koledžima ili koncertna predavanja širom svijeta, dajući svima dozu rušilačkog nihilizma kao eliksir žudnje za životom.