Kratki i turobni dani, opalo lišće, uvele trave i cvijeće, ptice odletjele. Noći duge i mračne, mjesec pijan i nesigurno svjetlo toči, zvijezde se sakriju i plaču…
Sve pozne jeseni su tužne!
I ne smiješ prestati vjerovati u sebe. Iznova se rodi. Jedom se umire ali se može roditi više puta. Kad pobjediš strah, kad se narugaš patnji, kad se osmjehneš sebi, kad kažeš ‘mogu’, kad kažeš ‘hoću’, kad kažeš ‘smijem’, kad oprostiš, kad pobijediš sebe!
Ako si ranjena, sakrij se negdje i sama liži svoje rane. I nemoj dopustiti da te kupe. Ni za sva blaga, ni za sva imanja, odlikovanja i ni za kakva zvanja i sranja.