Neće da slušaju prepirke, ne trebaju im tenzije, dosta im je optužbi: ti si kriv za ovo, ti si kriv za ono. Dosta im je priča o ratu, huškačke retorike, negativnosti, pesimizma. Ne!
Ono što žele da čuju jeste kako nova vlast planira da našu zemlju približi euroatlantskim integracijama – Evropskoj uniji i NATO-u. Kako da se oslobodimo siromaštva, kako da zaustavimo masovni odlazak bh. stanovništva na Zapad. Kako da bh. ekonomija i turizam dožive istinski procvat, da se najniža plata i penzija na prstima prišunjaju onim u EU.
Jer sve to i jeste njihova nasušna potreba. Žele se uvjeriti da više nema opasnosti od izbijanja novih sukoba, prekrajanja granica, mirnih razlaza, teritorijalnih reorganizacija. Može se to kome sviđati ili ne, ali Bosna i Hercegovina je postojala stoljećima prije nas, a postojat će stoljećima i poslije nas.
Svima su puna usta Evropske unije i NATO-a, a posljednjih godina niti jednom od ovih ciljeva nismo se približili ni jednog jedinog milimetra. Čekamo nekakvu milostinju, ne bi li nam zapadnjaci na lijepe oči poklonili članstvo. Ali, gospodo, iako vi to izuzetno dobro znate, ponovimo još jednom – to tako ne ide. Moramo zavrnuti rukave i zaraditi to mukotrpnim radom.
Izborna kampanja zvanično počinje sutra, mada smo svi svjedoci da kod nas nikada ni ne prestaje. Već odmah sutradan nakon održanih izbora u nastupima političara može se osjetiti prizvuk borbe za nove glasove. Proteklih dana svjedočili smo brojnim stranačkim okupljanjima širom BiH. Govornicima na političkim sijelima usta su bila puna Bosne i Hercegovine, uz neizostavno pljuvanje i blaćenje političkih oponenata po svim osnovama.
Očekuje nas 30 dana beskompromisne borbe političkih rivala, obojene slatkorječivošću upućene biračkom tijelu, kojima će se po ko zna koji put obećavati kule i vile. A za četiri godine, kao i svaki put do sada, svjedočit ćemo velikom procentu neispunjenih obećanja koje su dali kandidati na prethodnim izborima. Jer, može li iko prstom nanišaniti barem jednog izabranog funkcionera koji je do sada ispunio 100 posto onoga što je obećao? Izuzetno teško, gotovo nemoguće!
Da će ovo biti jedna od najprljavijih izbornih kampanja ukazuju mnogi sa prefiksom relevantni, a mi obični građani, kako nas znaju okarakterisati upravo oni kojima poklonimo svoj glas, u to ne moramo ni sumnjati. No, mi – obični smrtnici – drugog “oružja” nemamo do one hemijske olovke i onih nekoliko papira u čijem ćemo posjedu 2. oktobra biti na svega nekoliko minuta. Zaokružit ćemo vjerovatno one u koje vjerujemo i koji nas dosad izdali nisu. I nadati se da ovog puta neće biti do brojača, već do nas – birača.