Kolumne

LATINOAMERIKANA - mit i muzika: Joruba

Religija Joruba, koju praktikuje više od petnaest miliona ljudi u Nigeriji i okolnim zemljama kao što je Benin, vjerovatno je najrasprostranjenija afrička religija.

FOTO: WIKIMEDIA COMMONS
FOTO: WIKIMEDIA COMMONS

Njene neiscrpne rafiniranosti doskora je proučavao relativno zavidan broj naučnika. S početka vijeka, Joruba zajednicom još je dominiralo tajno bratstvo koje je imenovalo najvišeg predstavnika javne vlasti: kralja. Prije svoje nominacije, kralj nije znao proceduru, jer on nije pripadao članstvu Ogboni bratstva. Biti član tog ekskluzivnog kluba značilo je govoriti tajni jezik koji nisu razumijevali oni koji nisu bili posvećeni i praktikovati oblike svešteničke i monumentalne umjetnosti koja je imala malo zajedničkog sa javnom Joruba umjetnošću.

Zaogrnut u tajnu inicijacije, unutrašnji Ogboni kult ostao je misteriozan. Usredsređen je na Onajl, Veliku Majku Boginju ile, što znači stihijski svijet u svome haotičnom stanju, prije nego što je organizovan. Ile je s jedne strane suprotstavljena orun-u, raju kao jednom organizacionom principu, a s druge strane anye-u, nastanjenom svijetu koji je podstaknut uplitanjem orun-a u ile.

Joruba religija je tajanstvena i zbunjujuća. Boginju Džemanžu oplodio je njen rođeni sin Orungan, a plod incesta bili su brojni bogovi i duhovi. Džemanža je bila ljubavnica Joruba vještica, koje su je uzele kao glavni model nemorala zbog njene izuzetne, nepoštene životne priče. Neplodnost koju predstavlja boginja Olukun, žena Odudua, takođe je povezana sa vještičarenjem.

Istočnoafrička oblast ima sto miliona stanovnika koji pripadaju jednoj od četiri glavne lingvističke grupe koje su prethodno spominjane i formiraju više od dvije stotine različitih društava. Uprošćeni svahili se dosta govori, ali ipak najviše domorodaca govori Bantu jezike. To se odnosi na Gande, Nkore, Soge i Gize iz Ugande, na Kikuju i Kambe u Keniji i na Kaguru i Gogo u Tanzaniji. Religije Bantu naroda imaju nekoliko zajedničkih elemenata, među kojima je i lik “Neprisutnog boga” stvoritelja koji se, osim kod Kikuja, doživljava kao izdvojena figura koja ni sa čim ne učestvuje u svakodnevnim zbivanjima.