Kolumne

LATINOAMERIKANA - mit i muzika: Afro preci Latinoamerikanaca

Na Wikipediji možemo naći podatak da je ljudski rod nastao u Africi, prije otprilike šest miliona godina.

FOTO: BRITANNICA
FOTO: BRITANNICA

Danas na Afričkom kontinentu živi mnogo naroda koji govore više od 800 jezika, od kojih je nekih 730 razvrstano. Joseph Greenberg je 1966. godine predložio podjelu afričkog kontinenta na četiri široke lingvističke grupe, sastavljene od više porodica. Najvažnija je grupa nazvana Kongo-Kordofan, čija je glavna porodica nigerijsko-kongoanska.

Bantu jezici su podfamilija ove posljednje. Kongo-Kordofan zona pokriva centralnu i južnu Afriku. Druga lingvistička grupa, uključujući jezike Nilotika iz zapadnog Sudana i srednje nigerijske zone jeste nilsko-saharanska grupa.

Afro-azijski jezici govore se u Sjevernoj i Sjeveroistočnoj Africi. Oni uključuju semitske jezike zapadne Azije, jezike Kopta, Berbera i Kušita i jezike Čada, kao što su Hauza. Na samom sjeveru je veličanstveni Egipat, čija kultura predstavlja mitološko poglavlje samo za sebe, gdje se govori egipatski jezik.

Spoj haldejske atlantiđanske magije i afro religija koje su se prožele kroz Egipat, porodile su jednu od najmoćnijih civilizacija drevnog svijeta. Od starih Faraona koji su gradili piramide do Hirama, oca patrona svekolike masonerije, egipatski mistici i vizionari imali su velike zasluge u kreiranju osnovnih paterna civilizacije koja se danas razvila do raskošne forme Tehnoveta.

Mnogi zapadni istraživači okultnih tragova od Alistera Kroulija do Keneta Granta, bili su opčinjeni Egipatskom mitologijom, religijom i magikom. “Kenet Grant, u knjizi Kultovi sjenke, u poglavlju Afro-tantrički kult kala, tvrdi da su se u zapadno-afričkim „fetišističkim“ kultovima očuvala neka od prvobitnih imena za magijsku silu koja su se u poznije doba uklopila sa starom egipatskom i haldejskom tradicijom.

Po Grantu, ofidijanski zmijski kult unutrašnje Afrike nastavljen je i razvijen u drevnom Egiptu u obliku drakonijanske tradicije. Grant na jednom mjestu prikazuje zanimljivu analogiju: „Najstariji oblik „fizičke geografije“ zasnivao se na ženi: žena dole kao zemlja, žena u visinama (tj nebeska Nuit) kao nebo. Bilo da se radi o ženi dole okrenutoj nogama ka sazviježđu Velikog Medvjeda – Boginja Sedam Zvijezda – ili o ženi na nebu u liku Velikog Medvjeda, unutrašnja Afrika bila je materica svijeta, Egipat izlaz (stidnica) ka Sjeveru, a sam Nil obličje stidnice žene dole”- zanimljivo primjećuje teoretičar Dorijan Nuaj u eseju “Egiptologija u službi afrikanizacije”.