Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Sve pozne jeseni su tužne!
Postoje dani kad nam ne treba ništa. Samo malo dobrote.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Nikad neću halaliti onima koji trgaju tek procvalo cvijeće...
Nikad neću halaliti onima koji trgaju tek procvalo cvijeće i onima koji ih podržavaju.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Biti prijatelj. Biti čovjek. Zaboravili smo živjeti!
I ne smiješ prestati vjerovati u sebe. Iznova se rodi. Jedom se umire ali se može roditi više puta.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Ne volim licemjerje nikakve vrste…
Negdje na drugoj godini studija zapalila sam prvu cigaretu. I danas, a decenije su prošle, konzumiram cigarete.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Ta mi je noć ličila na tešku bolest, nikad s toliko žudnje nisam čekala zoru...
Šta me u iznova vratilo u onu noć, posljednju noć koju je babo proživio u našoj kući? Možda ta čudna mješavina, čisto konfuzija različitih osjećanja?
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Tjeskoba koja se tada uvukla u tijelo nikad ga više nije napustila...
Da zauvijek zaniječe, ospori, odstrani svog oca u sebi, tek tada bi bio istinski Senad, sasvim svoj. Da se stalno ne vraćaju, ne smjenjuju slike u sjećanju kao na velikom platnu, a te slike mu ne daju mira, nešto rasplamsavaju, nešto što bi želio ugasiti, iskušavaju, muče.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Šta s jeseni u vlastitom srcu?
Pozna jesen je tužna. Sa njom bi se nekako i moglo, ali šta s jeseni u vlastitom srcu?
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Ničeg više nema osim kovčezića...
Tamo je bila moja kuća na brijegu, mala i bijela kao sol.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Ne gledam ga, a dobro znam da je boje njegovih očiju...
Na naslonu fotelje je njegov džemper. Oblačim ga i dok čekam da voda provri nisam ni svjesna da mi je glava spuštena, da nosnicama dotičem ranflu oko vrata udišući dobro znani, dragi miris.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Nešto drugo je teško, jako teško...
Da zaboravim i ko sam i gdje sam. Da zaboravim juče, da ne mislim na sutra, da živim samo za taj trenutak.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Nekad se savremena žena trudila...
Nekad se savremena žena oblačila decentno, s ukusom, trudila se znanjem zaslužiti visoke ocjene na fakultetu.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Zar bar u filmu nije moglo biti obrnuto?
Moje odrastanje je vezano za voćnjak. Bio je mali, tek dvadesetak stabala.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Davno sam zaigrala drugo poluvrijeme, dosta mi je...
Htjela bih otići nekamo drugdje ne da počnem nešto iz početka, nikad nema novog početka, tek da nađem malo spokoja.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
U šta smo se pretvorili? U monstrume, čudovišta, licemjere, pogani?
U šta smo se pretvorili? U monstrume, čudovišta, licemjere, pogani? U sve što se ljudskim imenom ne može zvati.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Priča od koje mi krv udari u lice
Zove me poznanica, draga, fina žena. Ona standardna priča od koje čovjek nit' šta dobiva, nit' šta gubi. Al' ne ispade tako.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Jedno sjećanje...
Kad sam bio mali dječak, svi moji drugovi su imali nekog za uzor, nekog svog heroja - glumca, nogometaša, pjevača…
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
U jednu putnu torbu stalo sve što sam željela ponijeti...
U jednu putnu torbu je stalo sve što sam željela ponijeti iz prošlog života. Isuviše dugo sam bila na mjestu gdje nisam trebala biti.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Dobrotu ne zaboravljam! Nema male dobrote...
Sad sam završila razgovor sa prijateljem koji je nenajavljeno i potpuno iznenada na putu za Sarajevo svratio da me vidi.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Ja baš lako ne trgam velove s duše...
Azra osjeti suze pod kapcima, kost u grlu.
Nura Bazdulj-Hubijar
1 godina
Nastavili smo po starom. Nikada se nije ponovilo…
Prišla je gramofonu i prihvatila se ploča što su do maloprije plijenile moju pažnju.