Kolumne

Istina o rudnicima i rudarima

Nakon održanih sastanaka sa rudarima, ništa nije jasno.

FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ
FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ

Moramo iskreno reći da nije jasno šta se dešavalo počev od 2008. godine. U tom periodu ( 2008.- 2012.) bio sam jedan od tri člana Odbora za reviziju EP BiH. Na red su nam dolaziki prvi revizorski izvještaji zavisnih društava. Tadašnja uprava EP BiH je nastojala da uvede tzv. sistem korporativnog upravljanja. S pravom bi se reklo da se u te dvije godine mandata, svih struktura EP BiH ( 2008.- 2010 ), mnogo radilo. Onda su došli izbori 2010. godine. Od tada do danas su se mijenjale upravljačke i rukovodne strukture u Koncernu EP BiH i zavisnim društvima rudnika.

Znači, sve ovo što imamo danas, svih ovih 15 godina, dešavaju se sve “gore i gore stvari”. Spisak promašaja bi bio veliki. Međutim, ovo ne pišem da bi dao neku konačnu ocjenu. To mi nije cilj. O tome neka govore oni koji su nastavili započetu priču.

Sve mi se čini da je dijagnoza bila na početku prepoznata kada je stvaran Koncern EP BiH. Ona se ispoljila u glavnom problemu koji ima ekonomsko značenje. To je ” gubitak kapitala”. Ustvari radi se na ” ispravci kapitala”. Ako bi analizirali rezultate cijelog društva mogli bi zapaziti sistematsko uništavanje kapitala. Vlada FBiH toga nije svjesna ; kao što mnogi i drugi nisu svjesni šta se to dešava. Totalno neznanje koje vlada rezultira raspadu sistema.

Rezultanta svega je da ” nema spasa”. Sve više se “tone i tone”. Svi pokušaji vlasti za konsolidacijama su osuđeni na propast. Čak i poseban zakon ništa ne nudi jer je surogat važećim zakonima o finansijskom poslovanju i stečaju. Nastojanja da se situacija prikrije u najmanju ruku pokazuje da ne postoji znanje.

Ono postoji i nalazi se u pravnoj stečevini Evropske unije, koju će mo morati primijeniti ako želimo nastaviti započeti put kandidature i članstva. Sve se svodi na jednu riječ koja glasi reforme. Reforme traže kompetencije. Zato nam je potreban drugi lijek. Očito da je on zaboravljen. Lijek je gorak i izaziva mučninu koja se ispoljava u gubitku vlasti. S toga ” samozatajanost” priopćenja vlasti je loš signal. Narod “ne zna” istinu. Kome nije jasno nikada je ne može dokučiti jer je ” pametnom i išaret dovoljan”.