Danas ti je onako “može biti, a može ne biti”. Hajd znaj šta je istina. Kada je tako, a more biti da jest ili nije, onda mi na um pade riječ iskaznica.
Nagledao sam se u životu svakakih iskaznica. Još čuvam one o članstvu u SSO (Savez socijalističke omladine) i SK (Savez komunista). Danas većina tvrdi da nisu imali takve iskaznice. Lažu! Ja sam im’o jer sam bio “organizovan”. Ko nije imo, nije ni mor’o.
Bilo je, kažu i onih drugih iskaznica sa kojima su mnogi ekspresno napredovali sa tečajem i kursom. Postojali su mnogi, neko “na položaju”. I tako redom. Nastavilo se isto do današnjeg vakta. Sve isto. I onda mi se ibretimo što je čovjek imao (ako je vjerovati) iskaznicu OS- e (Obavještajne službe).
Kakvo čudo. I ja imam iskaznicu “Centrotransa”. I ništa mi ne fali . Lijepo ” dopunim” i vozam se minibusom. Kažu ljudi da je uvijek tako bilo i biće. Baš smiješno. O onom drugom što je opasnije ne bih govorio, a kamo li pisao. Došo’ takav vakat. Haj znaj ko te voli, a ko te ne voli. Sve se izmiješalo.
Jedino što znam da su opet počele ove debatne emisije na elektronskim medijima. Nema šta nema. Sve neki koji sve znaju. Znaju i kada će kiša pasti i kada će se zaratiti ili kakva bolest se pojaviti. Tako mu dođe i sa ovim iskaznicima. Jedino znam da u minibus ne mogu dok ne platim. Valjda se ove druge iskaznice “dobiju džabe”. Ne može svako. Jašta!