Danas je u Republici Srpskoj nastupilo novo, blagosloveno vrijeme. Vrijeme tišine, cvrkuta i pejsaža.
Danas je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske. Od danas je, dakle, Republika Srpska bogatija za dva nova krivična djela, koja se zovu „kleveta“ i „iznošenje ličnih i porodičnih prilika“.
Znači, vaskrsnuli smo čuveni „verbalni delikt“ iz doba socijalističke Jugoslavije. Eto, devastirali smo naslijeđeni zdravstveni i obrazovni sistem, urnisali privredu i radnička prava, ali smo bar nešto od jugo baštine sačuvali.
Ono, istina, nije sve baš isto kao prije pedesetak godina. Niko neće u zatvor zbog pozorišne predstave, pjesme ili karikature.
Niko uopšte neće u zatvor zbog novovremenskog verbalnog delikta. Samo krivično gonjenje, potezanje po sudovima, naguravanje sa moćnicima i na kraju, ako sud presudi „kriv je“, novčana kazna.
Oni što laprdaju svašta, umišljajući da žive u Evropi i da imaju ljudska prava, čak i ako se dokaže da nisu krivi, par godinica neće moći dobiti potvrdu da nisu osuđivani i da se protiv njih ne vodi krivični postupak. Neće moći, zbog toga, konkurisati za sijaset radnih mjesta, neće moći tek tako putovati po inostranstvu, svašta neće moći, ali ko im je kriv. Što nisu držali jezik za zubima! Zar ne kaže stara poslovica da je ćutanje zlato?!
Znači, ove nepodopštine s početka naše priče, to u Republici Srpskoj više neće moći da se piše po novinama, priča po televizijama, telali po Fejsbucima. Ma, ni u kafani se to neće moći pričati, ni na slavama, ni na Kočićevom zboru, kad se popiju dvije, tri pive, pa se jezik razveže.
Ne može, to je krivično djelo!
Da ne bude nejasnoća, niko ne kaže da je krivično djelo zaposliti sina preko veze, ili namjestiti kćerkici tender. Ko će kome, ako neće svoj svome. Krivično djelo je pričanje i pisanje o tome, i to dvostruko krivično djelo. Prvo, „kleveta“ i drugo, „iznošenje porodičnih prilika“, jer roditelji i dječica su, naravski, porodica.
Dakle, stvar je jasna. Od danas. Komanda glasi: „Zaveži, Republiko Srpska! Ućuti! Šat ap! Nijedne više!“
Neće mila nam Republika Srpska biti kao tamo neke razvratne, bezbožničke evropske države! Ovdje se zna red. Ovo je domaćinska kuća, a zna se ko je domaćin i čija je i prva i zadnja.
I sad će neko nevladinsko zanovijetalo reći da je to jednoumlje, da klizimo u diktaturu, da je ograničena sloboda misli i govora.
Što, naravno, nije tačno. Može lijepo da se besjedi u duhu našeg naroda. Da, recimo, na sva zvona udarimo priče tipa „za predsjednika i u vatru i u vodu“. Da se divimo bijelim dvorima uspješnih privrednika, koje su do juče novinarska piskarala nazivali tajkunima i tender majstorima.
Ima toga još. Ima posla ko hoće da radi! I za novinare. Ko hoće da radi, misli i priča, kako dolikuje.
Ostali, stop. Zavežite!