Kaže Mijatović da “pojedini članovi njegove partije postaju gori od SDA i Bakira“, što je sadašnjoj vlasti u kojoj SDP participira sasvim nova mjera vrijednosti u njihovom radu. Dakle, ako si postao kao SDA ili Bakir onda si loš. Iz perspektive Mijatovića, SDP-a svih prethodnih godina, ali i svih onih koji će realno sagledati političku scenu u BiH sve ove decenije, ta ocjena bi mogla da stoji.
Nije Mijatović na Facebooku napisao koji su to drugovi i drugarice tako zastranili da liče na SDA i Bakira, ali se zapravo zna na koga je mislio – Zukana Heleza, Denisa Bećirovića i Benjaminu Karić.
Svo troje njih konstantno su “u điru” svako malo. Iznose svoje stavove o svemu i svačemu, neko od tajnim kampovima u kojima se obučavaju potencijalni teroristi, neko o državnoj imovini, a neko o Kaznima, spomeniku Kralju Tvrtku ili pak “ratuje” sa najpoznatijim izraelskim biznismenom u BiH.
Sve pobrojano, a i više od toga, ne sviđa se Mijatoviću. Ili mu se ne sviđa način na koji se o raznim temama lementira u javnom prostoru BiH. Zabrinut je kako će se sve to odraziti na stanje u državi koje se stalno sve više i više zakuhava. Jer, svaka Zukanova, Denisova ili Benjaminina priča dobija gotovo kao planinski eho odgovor “onih drugih”, i ping-pong koji su godinama igrali, na primjer Bakir i Milorad, tako se nastavlja.
Ako je to to. A ako nije, onda bi moglo biti da se iza svega zapravo vodi sada već ne i tako tiha borba za prevlast u SDP-u. Naime, poznato je da se Nermin Nikšić neće zadržati na čelu stranke. Kampanja za poziciju “prvog među bivšim komunistima” nije nikada započela, barem ne otvoreno, ali da su se mnogi “naherili” da budu prvi u SDP-u, jasno je.
Da li Zukan Helez svojim informacija o kampovima po Romaniji sebi pravi kampanju u stranačkim izborima sasvim je moguće. Rječnik Denisa Bećirovića vrlo je oštar i uvijek izazove mnogo medijske pažnje, a kako i ne bi kad se radi o članu Predsjedništva BiH. Doduše, ako se on uključio u borbu za čelno mjesto u SDP-u, to onda znači da neće formirati svoju stranku, o čemu se također dosta govorilo.
A Benjamina Karić svoju poziciju gradonačelnice koristi i da se solidariše sa potlačenim, ali i da kritikuje vlast u kojoj je i sama, i bori se za prava i zaštitu žena, ali i bezuspješno pokušava da riješi probleme sa mjestom i namjenom spomenika koji tretiraju bližu ili dalju historiju BiH i Sarajeva. A sve to izaziva “odgovarajući feed back”.
I dok se koplja već lome i pozicije zauzimaju, a samo se čeka da Nikšić odstupi, mnogo je populizma i plagijatorstva. Originalnosti, stvarnih, pravih vrijednosti baš i ne. Možda je Vojin zato i reagovao i pozvao ih da se vrate u SDP ili da se rastanu. A možda se radi o nekoj potpuno drugoj “trojki”…