Znači treba nam čista energija. Hrana je opet vezana za nešto drugo. Radi se o biološkoj ili organskoj hrani. Energija i hrana predstavljaju jedan skup. “Borba se vodi za energiju i hranu”.
Sva znanja svijeta se svode na priču kako obezbijediti energiju i hranu. Gore izrečeno ima enciklopedijsko značenje. Za prosječnog čitaoca ovog teksta ništa novo. Niko od nas nije postao Kolumbo koji je eto otkrio “ofrlje” novi kontinent. “Ofrlje” se kod nas prevodi “onako”. Tako mu dođe i sa ovom energijom i hranom. U prevodu to znači: “Vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla noge”.
Prvo ili kako mnogi kažu najprvo bijahu male elektrane. Prvo pa “muško”. Rekli bi po naški. Svojstveno našem mentalitetu. Opet “onako i ofrlje”. Priča o izvorima energije me podsjeća na priču o zlatu. Kolumbo nije isplovio na more ” onako”. Cilj mu je bilo zlato. Snažan razvoj privrede u Sredozemlju zahtjevao je platežno sredstvo koje se zvalo zlata. “Zlatna groznica” je obilježila kolonijalna osvajanja.
Ona nije donijela veliku sreću onima koje je osvojila kao i samim osvajačima. Sve se zaključilo Bretton Woodskim sporazumom iz 1944. godine o načinu vođenja monetarne politike. Od tada su stvoreni uslovi za formiranje Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
Sve u svemu počeo se stvarati novi monetarni sistem. Iz svega ovoga nastala je najveća svjetska sila sa najvećom institucijom centralne banke. Nastao je dolar i Federalne rezerve Sjedinjenih Američkih Država ,(SAD). Zlato je potisnuto iz prometa. Rekli bi da je zamijenjeno. Sve u svemu usporedba između sistema novih izvora energije i hrane sa promjenama u monetarnom sistemu su logične. One se na izgled ne vide. U sušti odaju pravo značenje stvari. Ništa se ne dešava ” nako ili ofrlje”. Sve je osmišljeno ili sistemski.
Borba za energiju i hranu traje. Snaga jedne ekonomije se mjeri po jačini monetarnog sistema tj. novca ili kapitala. Sva priča se svodi na to kako se prilagoditi promjenama. Jednostrano značenje “ove ili one” pojave nema nikako značenje. Sve je skopčano sa državom. Koliko države toliko sistema. Bez države sve postaje “onako ili ofrlje”. To nas uči historija. Vrijeme tehnološkog razvoja donosi mnoge blagodati, ali i velike rizike. S toga je poruka vlasti da se uozbilje i da počnu državnički razmišljati. Narod to očekuje.
Za dobrobit svih nas na ovim prostorima. U suprotnom sve postaje “ofrlje ili onako”