Četvrto: ” Treba li nam besplatno školovanje sa knjigama, čitaonicama, bibliotekama, đačkim i studentskim domovima”? I na kraju, peto, : ” Treba li nam država koja se brine o građanima”?
Da li su ova pitanja besmislena nakon 30 i više godina kada smo skrenuli. Ne mislim na ideologiju koja je bila pogrešna i zbog čega smo propali. Ne mislim na onu parolu: “Druže Tito mi ti se kunemo – da sa tvoga puta ne skrenemo”. Nije da smo skrenuli. Mi smo skroz “zalutali”. Bauljamo, vučemo se prašnjavim drumovima. Džabe gradnja koridora i brzih cesta. Njih će biti, a naroda nigdje.
Priča o alternativnim izvorima je za nas misaona imenica kada je metar drva preko 100 KM i tona uglja preko 200 KM. Sve je to dobro , ali u svoj toj priči nema građanina. Odgovore na ovih pet pitanja možemo lahko naći. Ne trebaju nam studije i elaborati.
Ne trebaju nam predizborne laži. Treba nam promjena u ideologiji. Upravo u ovoj u kojoj još više propadamo, a koju smo promijenili prije 30 i više godina. Javne kuhinje su za one u potrebama za hranom. Besplatna đačka i studentska karta je potreba. Besplatna kvalitetna zdravstvena usluga nije luksuz. Dobre biblioteke, đački i studentski domovi su javna dobra. I na kraju država je zbog građana. Vlast je sluga narodu. Politika je plemenit posao koja je u opštem interesu a ne sredstvo za lično bogaćenje, krađu i kriminal. Javni novac je vlasništvi svih građana.
On se troši prema principima. Prvi, opštost. Drugi, pravednost. Treći, štedljivost. Četvrti. efikasnost. Možda se odgovori na postavljena pitanja ovdje kriju. Rješenje je kako doći do dobrih javnih politika i poštene vlasti. Očito da se radi o političkom sistemu. Na narodu je da izvrši promjene. Kako?
Najbolje milom. Poštenim izborima. Nagore, silom. Buntom.