Čelnici kršćanske crkve označili su Daviesov tekst heretičnim, dok su novine knjigu nazvale “smiješnom” i “nerazumljivom”. Jedan profesor grčkog i latinskog na Sveučilištu New York rekao je da je knjiga “đavolsko djelo” i da predstavlja “apsurdan i smiješan način razmišljanja”. U svojoj knjizi Spiritualism: A Popular History iz 1847., objavljenoj 1920., Joseph McCabe je zaključio da “nije bilo potrebe za ozbiljnijim proučavanjem knjige” jer je sadržavala previše znanstvenih pogrešaka. Što je još značajnije, Crkva Novog Jeruzalema, utemeljena na Swegenborgovim idejama, nikada nije javno poduprla Davisove teorije.
Unatoč svim kritikama, Davis je privukao strastvene obožavatelje. George W. Bush, sljedbenik Swedenborga i dalji rođak Georgea W. Busha, bio je jedan od Davisovih branitelja. Tvrdio je da jednostavan mladić poput Daviesa nije imao pristup Swedenborgovim tekstovima pa je morao komunicirati s duhovima.
Kada je 1846. francuski matematičar Irban-Jean-Joseph Le Verrier pretpostavio postojanje planeta Neptuna, Davisovi pristaše su odmah napisali “New York Tribuneu” da je on već otkrio osmi planet. “Kako bih potvrdio činjenicu da je g. Davis došao do ovog otkrića prošlog marta,” izjavio je Bush, “mogu posvjedočiti da sam ga osobno čuo kako čita o tome u to vrijeme; i mnoga gospoda iz ovog grada spremna su posvjedočiti da sam ih obavijestio o toj situaciji nekoliko mjeseci prije nego što je informacija o Le Verrierovu otkriću stigla do nas.”