Templari su stvorili prvi bankarski sustav, davali su novčane zajmove uz kamatu, a izvorni metalni novac ujedno je služio i kao primitivni reklamni model za promociju moćnih pojedinaca. Najčešće su se na bakrenim i srebrnim novčićima utiskivali likovi kraljeva, careva i predsjednika. Kasnije se ovaj tip oglašavanja nastavio s papirnatim novcem. Slika suverena na zlatniku bila je dovoljna za primitivan marketing, čineći ga virtualnom ikonom moći.
Novac je lako mijenjao svijet, jer je postao zamjena za svaku vrijednost. Genijalni arapski, židovski i fenički trgovci koji su ga izmislili bili su dio apstraktnog programa statističke numerološke magije, moćne kabale u kojoj je svijet brojeva lako zamijenio svijet riječi. Templari su u par stoljeća do maksimuma razvili čaroliju bankarstva te tako omogućili novcu da se sam stvara, odnosno da se uvećava zaštićen snažnom reklamnom slikom onoga koji ga najviše posjeduje. Budući da su templari u jednom trenutku bili gotovo istrijebljeni i ubijeni zbog velikog utjecaja koji su njihove izvorne banke imale u Evropi, vodeću ulogu u novčarskom poslovanju preuzela su tajna društva poput masona u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj i Rozenkrojceri u Francuskoj ili Iluminati u Bavarskoj.
Templari i njihovi sljedbenici svoju su moć temeljenu na okultnom znanju “bankovne reklamne magije”, kao i na kabalističkom znanju “administrativno-statističke” magije, razvili do neslućenih razmjera. Zemlja u kojoj su se spomenuta magija i tajna društva koja se njome mogu najbrže razvijati bila je Amerika, a na simboličkoj razini sve je potvrđeno stvaranjem “Boga novca” utjelovljenog u zelenoj novčanici od jednog dolara.