U mladosti je Forta privlačila priroda, skupljajući školjke, minerale i ptice. Iako nije bio među najboljim učenicima u školi, smatrali su ga bistrim i punim znanja o svijetu, iako je to znanje uglavnom stjecao iz knjiga. U dobi od 18 godina, Fort je napustio New York i počeo putovati kako bi stekao iskustvo. Proputovao je zapad Sjedinjenih Država, Škotsku i Englesku, a zatim se razbolio u Južnoj Africi i vratio se kući.
Tamo ga je čuvala djevojka koju je poznavao od djetinjstva, Anna Feiling. Anna je bila četiri godine starija od njega, nije bila previše knjiška, ali voljela je film. Fort i Anna vjenčali su se 1896., a ona je kasnije sa suprugom otišla u London na dvije godine gdje su provodili vrijeme posjećujući kina kad god Fort nije bio zauzet svojim istraživanjem. Njegov uspjeh u pisanju kratke proze izmjenjivao se s razdobljima velike bijede i depresije. Nasljedstvo od strica 1916. godine omogućilo je Fortu da se potpuno posveti pisanju, ali prije svega svojoj drugoj strasti, istraživanju i bilježenju činjenica o bizarnim zagonetkama svijeta.
Izrađuje svoj dosje za koji se boji da bi mu žena mogla spaliti. Polako svoj život posvećuje istraživanju. Zagonetke donose nove zagonetke, ništa nije tako jednostavno kako znanost želi da bude. Njegov arhiv uključuje tragove legendarnih životinja, neobične kiše koje tu i tamo padaju kroz stoljeća, kuglaste munje, tajanstvene nestanke, enigme prostora, vremena, mora i ljudskog postojanja. Fort je napisao deset novela, od kojih je samo jedna tiskana.
Recenzije su bile uglavnom pozitivne, ali je izostao komercijalni uspjeh. Godine 1915. Fort je počeo pisati knjigu u kojoj je iznio dvije teze, jednu o bićima s Marsa koja kontroliraju događaje na Zemlji, a drugu o civilizaciji koja se nastanila na Južnom polu. Ova knjiga privlači pažnju pisca Theodorea Dreisera, koji mu bezuspješno pokušava pomoći da je objavi. Fort spaljuje rukopis, ali ubrzo ponovno počinje raditi na knjizi koja će promijeniti tijek njegova života.
“Knjiga prokletih”, u čijem izdavanju mu je pomogao i Dreiser, okuplja činjenice koje je Fort prikupljao i proučavao o pojavama koje znanost nije uzela u obzir ili ih nije mogla objasniti, pa ih je odbacila. Fort te odbačene činjenice naziva “prokletima”. Nakon objave ove knjige, američki znanstveni časopisi mjesecima su bili puni članaka o tome. Sam Fort je rekao da je za ovu knjigu napravio preko 40.000 bilješki razvrstanih u 1.300 naslova. Forth i Anna vratili su se u London 1924. kako bi Forth mogao istraživati dokumentaciju u British Museumu.
U Bronx su se vratili 1929., a 1931. objavljena je još jedna Forteova knjiga pod nazivom “LO!”. Zdravlje mu je već narušeno, pati i od sve lošijeg vida. Ipak, iduće godine završava knjigu “Divlji talenti”. Zdravlje mu se naglo pogoršava, a Fort ne vjeruje liječnicima i odbija potražiti pomoć. Nakon kolapsa završava u bolnici u Bronxu, gdje ga istoga dana, 3. maja 1932., posjećuje izdavač donoseći mu prvi primjerak knjige “Divlji talenti”. Nekoliko sati kasnije, Fort umire.
Pet godina nakon njega umrla je i Anna, s kojom nije imao djece. Fort se bavio fenomenima i na kraju skoro i sam postao fenomen. Brojna su društva koja sebe nazivaju “Forteancima”, otvoren je “Fort institut”, kao i Međunarodna forteanska organizacija koja okuplja istraživače, okultiste, parapsihologe, pisce i druge.