Prvenstveno su željeli pročistiti ritual crkvenog bogoslužja, pa su zbog toga prozvani puritanci (englesko ime dolazi od latinskog puritas, što znači “čistoća”). Neki su puritanci smatrali da crkva ne treba biskupe i da svaka crkvena općina treba biti samostalna, a ne pod upravom državne crkve.
Zbog toga ih je Anglikanska crkva nazvala separatistima. Upravo takvi otpadnici od službene crkve bili su kolonisti Novog svijeta. Kad je Elizabetu I. naslijedio kralj Jakov I., pokušao je pokoriti puritanske separatiste svojoj vlasti. Dio njih je pobjegao u Nizozemsku. Zbog svojih vjerskih uvjerenja bili su spremni otići i daleko od domovine, pa su po tome i dobili naziv Hodočasnici.
Dobivši dopuštenje da se nasele u britanskoj koloniji Virginiji, 1620. godine ukrcali su se na brod “Mayflower” i zaplovili prema Sjevernoj Americi. Nakon dva mjeseca plovidbe olujnim Atlantikom, stotinjak odraslih i djece stiglo je do poluotoka Cape Cod, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Virginije. Tamo su potpisali Mayflowerski ugovor, dokument u kojem su izrazili želju da osnuju novu koloniju i poštuju zakone koji će njome upravljati.
Naselili su se na području današnjeg grada Plymoutha. Zimu i teške uvjete dočekali su nepripremljeni pa ih je gotovo polovica uginula u prvim mjesecima.
U proljeće su počeli graditi kuće, a bili su u dobrim odnosima s Indijancima. Učili su ih uzgoju poljoprivrednih kultura, prvenstveno krumpira. Već u jesen 1621. godine doseljenici su imali svega u izobilju, pa su priredili posebno slavlje da zahvale Bogu za sve njegove blagoslove. U spomen na to slavlje nastao je Dan zahvalnosti, praznik koji se i danas slavi u SAD-u i nekim drugim zemljama. S vremenom su počeli pristizati i drugi doseljenici, tako da je kolonija u Plymouthu za nepunih 15 godina imala preko 2000 stanovnika.
Teritorij koji se tada nazivao “Nova Engleska” imao je oko 20.000 engleskih doseljenika oko 1640. godine. Puritanci su preuzeli vodstvo u vjerskom životu Nove Engleske, a grad Boston postao je vjersko središte cijelog područja. Puritanci su svoja vjerovanja temeljili na učenju francuskog protestantskog reformatora Jeana Calvina, koji je rekao da je Bog predodredio koji će ljudi biti spašeni, a koji će biti osuđeni na vječne muke u paklenoj vatri.