Istjera ih. I u tebe su ušle nekakve tuđe misli, udaljile te od samoga sebe. Moraš ih istjerati iz glave. Istjeraj krave iz kukuruza, sine moj…
Tužno se jutro nad morem rađa, gdje li je tvoja otišla lađa junački kapetane?
Godinama, decenijama, na ovaj dan sam čekala ponoć da Cakiju poželim sretan rođendan. Ne želim biti patetična, ali ću ipak kazati da sam se cijeli današnji dan osjećala kao da se s dušom dijelim.
Zašto to pišem? Zato što je teško povjerovati da to niko nije primijetio. A svako bi primijetio da mi je pukao šav na čarapi.
Ne zamjeram nikom. Do mene je. Još sam u stanju držati kočnice, ne dopuštam sebi luksuz da pokažem slabost.
Tako je to sa svima nama. Ko zna koliko puta ja nisam osjetila da se nečiji svjetovi ruše, a jesam primijetila da je džemper obukao naopačke.
Jah…