Koliko god imenica manijak imala negativnu konotaciju, toliko god je onaj pridjev Željin čini pozitivnom.
U svijetu fudbala u fokusu su uvijek oni koji ganjaju loptu po travi, a oni što stoje i na suncu i na vetru, čija se pjesma ori obično se spominju samo kada naprave neki belaj.
Ovo je priča koja ruši predrasude o navijačima. Ovo je priča o rijetkim, možda i jedinim, navijačima koji služe za primjer kako se voli klub, kako se voli država, koji animiraju djecu na učenje, ukazuju na probleme, dižu klub kad tone i ne daju da potonu sve lađe, ne zaboravljaju prošlost, gledaju u budućnost, ne dopuštaju da oni željovci koji s anđelima na vrh neba igraju derbi ili navijaju padnu u zaborav, koji humanitarnim te inim aktivnostima, i mimo stadiona, dokazuju i pokazuju koliko ogromno može biti plavo srce.
Ovo je priča o Manijacima iz Doline ćupova…
Plavi navijači zvanično su rođeni 1987. Legenda i prvi vođa Manijaka bio je Dževad Begić Đilda, čije je (plavo) srce zauvijek prestalo kucati 11. jula ’92. godine. Dok je spašavao ranjenu sugrađanku, snajperski hitac ugasio je njegov mladi život. Ipak, sve dok ima ijedan Manijak na svijetu Đildino ime će se pominjati i obilježavati, isto kao i ostali plavi koji su nas napustili i otišli u bolji svijet.
A među njima je i Mehmed Ramić, kojeg je, prema sopstvenom priznanju, ubio Amel Jašarević prije dvije godine, kojeg još nije stigla kazna. Manijaci traže pravdu. Tako su na godišnjicu Mešinog smaknuća, na glavnoj raskrsnici sarajevskog naselja Pofalići, postavili parole kojima se sjećaju i traže pravdu za Ramića. A naveče su nakratko blokirali saobraćaj u glavnom gradu, zapalili baklje i parolom poručili:
„Ovdje je ubijen naš brat, dok ne bude pravde, nećemo stat“.
Iste godine vječiti derbi između Sarajeva i Željezničara na Koševu počeo je minutom šutnje u čast preminuloj ikoni Ivici Osimu, a Manijaci su uputili oproštajnu poruku: „Slavićemo tvoje ime dok u nama srce bije!“. I slaviće, to je sigurno…
I kada me ne bude više, ime ti čuvam u sebi
Prizovimo sad malo u sjećanje i 110. gradski derbi između Željezničara i Sarajeva kad su navijači FK Sarajevo, popularne Horde zla, bojkotovali dolazak na meč. Iako na stadionu nije bilo hordaša, na Grbavici je skandirano ime pokojnog Vedrana Puljića, navijača Sarajeva, koji je ubijen u Širokom Brijegu 4. oktobra 2009. godine.
Ime vatrenog navijača Sarajeva Vedrana Puljića orilo se južnom tribinom. Osim skandiranja imena pokojnog Puljića, Manijaci su na južnoj tribini razvili parolu “Pravda i istina za Puljić Vedrana”, jer za ovo svirepo ubistvo još niko nije odgovarao. Ne znam da li je još ikad igdje ušlo u zapisnik da ljuti rivali ne vrijeđaju i ne diraju u bolne tačke, naprotiv, daju podršku i pozivaju na pravdu za (rivalskog) navijača.
Kad smo već kod vrijeđanja, ne možemo da se ne osvrnemo na neviđen skandal!!! Na Grbavici je osvanuo transparent: „Rahmet ti duši, Šmite 1961 – 2022“. Jedan od ekspresnih medijskih naslova „Manijaci prijetili Christianu Schmidtu: Rahmet ti duši“ kopipejstali su svi. Narod se ibretio, krstio s obje ruke, komentari od psovki, preko govora mržnje, do kletvi nisu zaobišli plave. Zazivani su svi – OHR, institucije, ine organizacije, vračevi, sveta Petka, hodža iz Fojnice… da reaguju.
Ali niko se nije, recimo, zapitao zašto bi navijači Želje, uopšte, pozivali na ubistvo visokog predstavnika u BiH, koji je btw rođen 1957, a ne 1961, kako je pisalo na transparentu! Digla se kuka i motika, a istina je da je poruka namijenjena navijaču plavih Senadu Handžiću Šmitu, koji je preminuo mjesec prije.
A kako Manijaci odgovaraju na stvarno vrijeđanje, jedan od mnogih primjera dolazi iz Mostara kada su na stadion postavili kavez (?!) u koji su trebali stati gostujući navijači. Plavi nisu uvredljivo niti destruktivno odgovorili na provokaciju, kako to obično navijači rade, nego su okačili parolu na kavez na kojoj je pisalo: „Navijači nisu životinje!”.
Ne možemo a da ne pomenemo i rat parolama na 117. vječitom gradskom derbiju kada su Horde zla sa sjeverne tribine Manijacima parolom poručile:
“Otpor sistemu parole i laži, kod vas ultrakodeks odavno ne važi. Od novinara primate nagrade i priznanja, a kazne za pirotehniku sva su vaša s*anja. Prodajete zastave, igrate se navijača, dok vam klub iz svoje kase vaše kazne plaća, pa je tako na jug stigla furka nova, navijačka policija, talovi i lova”… Kao da je nešto negativno primanje nagrada i priznanja?!
Ni južna tribina nije ostala dužna, pa je brzinom munje stigao odgovor:
“Vi nam dižete parole na račun kluba, a vas jadne vas stvori Udba”.
Naprijed, Željo, četo plava
S druge strane, imaju Manijaci i grijeha te hoće uzeti i pravdu u svoje ruke. Sjetimo se samo kako su se posvađali s Ivanom Lendrićem, tadašnjim prvim strijelcem lige, što će i udariti i pečat na njegovu karijeru u taboru plavih. Potom su nepopularnim, neprimjerenim, ali i neobičnim gestom postrojili igrače Želje ispred južne tribine i natjerali ih da skinu dresove. Prije nego što će to uraditi, navijači su učinili nešto pozitivno. Naime, na južnoj tribini izvisili su transparent, čime su poslali jasnu poruku čelnicima kluba:
“Dosta nam je onih koji spašavaju karijere i za odlazak imaju unaprijed pripremljene kofere. Hoćemo na terenu još onih kao što je Veca i da taktika Ultras Željezničar i jedanaest ratnika bude bez premca”.
Manijaci su i generalni sponzor kluba. Ne prepuštaju ništa slučaju, što je sigurno – sigurno. Pokrenuli su akciju, navijači zagrizli i sad su tu gdje jesu.
“Naučeni smo da se Željo na nas ne treba oslanjati samo kada je u pitanju borba na zelenom polju već da smo oslonac klubu u svim segmentima funkcionisanja. Naučeni smo da je razlika između nemogućeg i mogućeg u odlučnosti!
Ovo je još jedan od momenata kada su navijači ostali jedini koji će dati ruku spasa, a šta smo mi bez Želje i šta je Željo bez nas?”, poručili su, između ostalog, popularni Manijaci.
A zagrizli su i kad je trebalo više puta vaditi klub iz finansijskih problema. Što je upravo i tradicija Željinih navijača u ove 102 godine koliko ih je Željo nabrao.
Admir Adžem, bivši i igrač i trener plave mašine, istakao je jednom za Bosnainfo da “kad je Želji najteže, uvijek se dignu svi da pomognu tom starcu da ustane”.
S juga se pjesma ori, bori se, Željo, bori
Ali ne treba zaboraviti i onu najvažniju podršku – motivacionu. Jedna od inih koja se potpisnici ovih redova urezala u sjećanje jeste ona koju su uputili u Bakuu u meču na neutralnom terenu i bez publike. Najvatreniji navijači Želje igračima su poslali motivaciono pismo koje je u svlačionici, prije meča, pročitao Samir Bekrić, sportski direktor kluba sa Grbavice:
„Odavno smo na vas prestali gledati kao na ljude koji primaju platu u Želji. Na vas gledamo kao na naše saborce koji se s nama rame uz rame bore za bolju budućnost kluba. Danas je dan kad vi imate priliku dohvatiti tu bolju budućnost i nagraditi svakog čovjeka koji stoji uz klub.
Mi, navijači, navikli smo i spremni smo na svaki ishod, ali vi, kao najistureniji ratnici, morate da se spremite za samo jedan ishod – a to je pobjeda!
Gdje god sutra nastavili karijere, budite sigurni da nećete imati ovakva leđa nigdje, a to najbolje znate vi koji ste igrali po Evropi i regionu…“.
Pored pomoći voljenom klubu, Manijaci su i veliki humanitarci, što su najbolje dočarala ustreptala najmlađa srca kad su ugledala igračke. U humanitarnoj akciji “Jedan navijač, jedna igračka” navijači kluba s Grbavice prikupili su više od 3.500 igračaka za mališane iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave te one iz Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica.
Mada je ovo priča o plavim navijačima, pomenućemo ipak i jedan jutarnji trening koji su fudbaleri Želje odradili u prostorijama humanitarnog udruženja Pomozi.ba kada su pomagali pri utovaru pomoći tada zemljotresom pogođenim Turskoj i Siriji te pritom pozvali svekoliko pučanstvo na to da se odazove i ostalim akcijama ovog udruženja.
Kada su neviđene poplave pogodile Krajinu, šta su Manijaci napravili? Na utakmici s Posušjem postavili su kutije za prikupljanje pomoći i poručili:
“Željini navijači uvijek su bili na pomoći svom narodu, neka to bude i sada. Odazovimo se”. I odziv je bilo veliki.
Veliko plavo srce nije imuno ni na slike te videozapise ubijene i ranjene djece koji stižu iz Gaze, pa su na utakmici protiv Zvijezde 09 prikupili 6.000 maraka, s južne tribine poslali snažne poruke podrške narodu Palestine sve uz dimne zavjese u bojama zastave ove zemlje.
Život ću dati, al’ tebe ne dam
Manijaci, naravno, ne zaboravljaju ni svoju ubijenu djecu. Nikad. Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva ne prolazi bez pomena s Grbavice. “Sjećamo se ubijene djece Sarajeva. Pamtimo i ne opraštamo”.
Pamte plavi i Srebrenicu te ne razne načine ne daju da padne u zaborav. Ove su godine kreirali srebrenički cvijet te razvili parolu sa porukom: “Bosno, majko, Srebrenice, sestro”, a na Dan nezavisnosti naše države, uz skandiranje „Bosna, Bosna“, najjača karika s Grbavice poručuje: „U našoj državi pravila su jasna“.
Kao što se da zaključiti iz prethodno rečenog, Manijaci mnogo pažnje posvećuju djeci. Tako su nedavno organizovali interesantnu, hvale vrijednu, pedagoško-psihološko-sportsku akciju „Uči školu i navijaj za Želju“.
Kako su naveli iz FB grupe The Maniacs, cilj im je bio da se mlađi naraštaji, a prvenstveno osnovci i srednjoškolci animiraju na obrazovanje i shvate sam značaj obrazovanja, a onda i dolazak na Željinu Grbavicu.
“U ovoj akciji polijepljeni su plakati u svim srednjim i osnovnim školama u Sarajevu, te se nadamo da će mlađi naraštaji shvatiti važnost obrazovanja i da će stadion Grbavica postati njihov drugi dom”, poručili su.
U sklopu akcije Željezničar je posjetio sarajevsku Osnovnu školu “Vladislav Skarić” i tom prilikom uručio ulaznice učenicima za utakmicu sa Slogom. S druge strane, našem delfinu Lani Pudar otišao je dres s br. 1.
Treba ostati i upisano da su plavi poklonili 160 sezonskih karata za djecu i mlade, uključujući djecu sa fizičkim i intelektualnim poteškoćama te djecu iz marginalizovanih grupa.
Mi smo Željini, Željo je naš
Maštovitost i originalnost Manijaka su bez konkurencije. Da bi animirali navijače na utakmicu s GOŠK-om, ispred nedavno postavljenog spomenika kralju Tvrtku I Kotromaniću istakli su parolu na kojoj je bilo ispisano: “U boj kad krenemo! 15. 9. Svi na Grbavicu!”.
Kao šlag na plavo-bijelu tortu došlo je spektakularno obilježavanje 100. godišnjice FK Željezničar. Događaj koji su prenijeli ne samo domaći nego i regionalni mediji. Noć jača od 1.001 noći. Plavo Sarajevo gorjelo je pod veličanstvenim vatrometom sinhronizovanim na više lokacija u cijelom Sarajevu, plavo-bijelo na led-ekranima po gradu, Vijećnica u bojama FK Željezničar i broja 100, a takođe su prikazivani i Željini grbovi. A u Dolini ćupova pjesma…
Jedan od organizatora neponovljivog događaja, između ostalog, napisao je:
“9 mjeseci… 9 stresnih, napornih, ali u isto vrijeme ponosnih mjeseci realizacije samog projekta… Projekat težak 100+ hiljada maraka! Ne, ne sanjate, dobro ste pročitali… Da li će vas šokirati informacija da je potpuno taj iznos isplaćen u kompletu, dodajući na to činjenicu da je to iznos sa 60% popusta! Ne, ne sanjate, dobro ste i ovo pročitali!…
Gledamo se u oči, nastaje kratkotrajni muk i pružamo jedni drugima ruke sa uvjerenjem da mi to možemo!…
Kontakt sa predstavnicima i obilazak svih naselja u gradu, obilazak svih gradova u državi, obilazak svake tačke u Evropi i svijetu kroz koju teče plava krv!…
Manijaci poštuju izgrađen navijački kodeks godinama unazad i ne dozvoljavaju bilo kakvu finansijsku pomoć od samog kluba. Manijaci ne dozvoljavaju i ne prihvataju bilo kakvu pomoć od opština, grada ili nekih drugih ustanova u BiH.
Opet na vašu žalost, jer propada još jedan pokušaj skrnavljenja ovog projekta…
Jednostavno svaka sekunda svih tih mjeseci ima svoj značaj!..
Naravno, to je naš narod sa jasnom parolom: ‘Šta mi se huligani imaju penjati po krovu?’. Idemo im i tu dokazati našu veličinu. Prezentuju se svim opštinama jasan plan i vizija projekta, upućuje se molba svakom upravitelju zgrade. Jedina stvar od svih zajedno navedenih je ta da nam se dozvoli, diplomatskim putem, izlazak na krov jer je to najbezbolniji način za sve nas…
Svaki vatromet je imao svoje mjesto par mjeseci prije. Dakle, nije se samo stavio na određenu površinu i bez kontrole zapalio. Svaka tačka je pređena više puta, pazilo se na svaki detalj…
Zaista ne mogu da se ne osvrnem na sve pozive, poruke, čestitke…
Zovu vas ljudi, plaču na telefon, zaustavljaju na ulici uz suzne oči iz kojih probijaju ponos i zahvalnica za realizaciju…
Poslije svega ovog, nadam se da vam je jasno da je ovo mnogo više od obične zanimacije za fudbalom…
Volim te, Željo!”.
Nisu Manijaci ni sveci, recimo, imaju spremne i provocirajuće pjesme za gradskog rivala. Kao i drugi, nije da neće provocirati (to je ipak mantra svojstvena navijačima), tu i tamo zbilježi se sporadični incident, obično izazvan pojedincima, nije im stran ni sukob…
Kad već žele da djeci budu uzori, animiraju ih da uče, nabavljaju igračke…, ne mogu istovremeno biti i papci.
Ipak,… Manijak ne može biti svak’.