To znači da treba reorganizacija cjelokupnog sistema takmičenja.
Premijer liga i dvije Prve lige su preglomazne i dijelom nepotrebne. Broj klubova ,u ove dvije lige, od 46 ( 12+16+18) potrebno je smanjiti za najmanje 2/3 ( dvije trećine) . Objektivno u profisionalnom ili poluprofesionalnom ” pogonu” dovoljno je 16 klubova. Sistem takmičenja bi mogao biti u dvije lige ( 8 +8) koje bi davale po 4 kluba u Premijer ligu iz koje bi se dobijali predstavnici u međunarodnim takmičenjima. Sve preko ovoga broja je neracionalno i nepotrebno.
Postoje kantonalne i regionalne lige koje bi bile na čistom amaterskom principu. Ovakav sistem diktira tržište. Objektivno gledajući teško je održavati 16 profesionalnih klubova. To je totalno neracionalno sa 46 klubova koji troše javni novac bez bilo kakvog učinka. Gubici u ovih 46 klubova su veliki. Neplaćene obaveze se gomilaju. Selekcija i konkurencija je na niskoj razini. Ne postoji produkcija igrača čiji kvalitet se može valorizirati na tržištu. Bez valorizacije učinaka na tržištu gubi se smisao profesionalizma.
Troškovno profesionalizam je zahtjevan. Postoje pravila. Amaterizam je nešto što je povezano drugim koristima koje nosi sport. Kroz sport se razvija mlada zdrava populacija koja svoju profesiju traži u radu i učenju. S toga je iluzija da će se spasiti klubovi na ” izdisaju”. Posljednja dešavanja u FK ” Zvijezda” Gradačac i FK ” Gradina” Srebrenik to najbolje ilustruje. Ništa nije bolja situacija i u drugim premijerligaškim i prvoligaškim klubovima.
Svi koji su kumulirali ogromne finansijske gubitke moraju ” izduvati” ili ” pobrisati” obaveze jer su stvorene na nerealnoj osnovi. Sa bespotrebnim “gašenjem požara” javnim novcem treba prestati. To je ” bacanje novca”. Novac treba usmjeriti u amaterski sport koji nije zahtjevan osim ulaganja u infrastrukturu i zdravlje sportista. Umjesto klubova u ” izdisaju” potrebni su nam samoodrživi sportski kolektivi.
Ovo što imamo je surogat ili izvedenica. Kao takva je nepotrebna i nema svoju svrhu.