Gledaoci tako mogu da vide njen intimni veš, ispod raskošnih haljina sa prorezom, kao i perfektan oblik njenih tango cipela. Muškarci najčešće nose široka odijela i šešire, a žene skupocjene haljine. Tako je i moda postala dio tango priče.
Rani Tango koji su svirali imigranti u Buenos Airesu, poznat je pod nazivom stara garda (Guardia vieja). Svirali su Tango na flauti, gitari i violini, a kasnije, krajem 19-og vijeka konačno stiže i bandoneon. Eduardo Arolas je popularizovao bandoneon i sa Vicente Grekom standardizovao Tango sekstet koji čine klavir, bas, dva bandoneona i dvije violine.
Poslije Buenos Airesa kultura Tanga je munjevito osvojila Pariz. Salonski Tango je poput zaraze stigao u grad svjetlosti oko 1910. godine. Od tada postao je drugi grad na svijetu koji se smatra prijestonicom ove plesne kulture. U plesnoj kulturi Pariza, Tango je postao broj 1, potisnuvši do tada neprikosnoveni bečki Valcer. Najbolji argentinski tango muzičari, pjevači i igrači odlazili su u Pariz, da bi doživjeli svjetsku slavu.