Sljedećih nekoliko stotina godina, preko Crnog Atlantika brodovima su do obala Urugvaja i Argentine stizali milioni afričkih robova koje su robovlasnici nazivali Bantu crncima. Bantu crnci iz Konga donijeli su sa sobom ples Kandombe koji se smatrao ličnim plesom i uglavnom izvodio uz pomoć tri različito naštimovana timpana.
Jedan od njih zvao se Tango. Nepregledne pampe, plodna zemlja i mnogo stoke, za gladne crnačke robove bile su prilika za novi život, ne mnogo teži od onog kojeg su imali u Africi.
Oni nisu zaboravili svoju tradiciju, svoje bogove i novim gospodarima su pokušavali da nametnu svoju muziku. Oko 1800 godine prostor današnjeg Buenos Airesa sedamdeset posto činili su crni robovi iz istočne i srednje Afrike. Pored Španaca i crnih robova koje su dovodili, lagano su ka prostorima River Plate u Urugvaju i Buenos Airesa počeli da pristižu i imigranti iz Italije i Poljske.
Od devetnaestog vijeka počeo je da pristiže i značajan broj Jevreja. Odnos crnih i bijelih se ujednačio. Svaki narod donosio je i svoju muziku.